Muda labudova – igranje na -480 metara

Izvještaj s ranije akcije pogledajte OVDJE

U posljednje vrijeme često istražujemo u jami Muda labudova na Crnopcu. S trenutnom vertikalnom dubinom od -515 metara to je najdublja jama koju smo pronašli u mnogo godina, to je najdublja jama mlađe generacije Željezničara. Ova „ljepotica“ nalazi se u teško prohodnom području duboko u srcu Crnopca - svaki aspekt njenog istraživanja je fizički i psihički ekstreman pothvat…međutim, Muda su postala još malo teža. Slijedi sažetak posljednja dva istraživanja, 10.- 11. lipnja i 18. - 20. lipnja.

Petak je, šest popodne. Računam da nam iz Zagreba, uz idealne uvijete na cesti, minimalno odmora, pametno složene stvari i obavljenu nabavku treba najmanje 12 sati do podzemnog bivka u Mudima. Stvari nikad ne idu po špagici pa odabiremo manje zahtjevnu opciju: spavanje u šumskom logoru na Crnopcu oko pola sata hoda od ulaza u našu jamu. Muda je postalo jako teško istraživati vikendima – bez obzira koliko „jaka“ ekipa bila ponedjeljci na poslu nakon dva dana u Mudima i nisu neka zabava. U subotu u ranim popodnevnim satima ulazimo u jamu, prolazimo suženja čupajući njima transportne vreće (kojima skidamo zvijezde). Nekoliko sati kasnije i tristo metara niže vraćamo snagu toplom juhicom u bivku pa nastavljamo u dubinu. Naš cilj: neistražen kanal koji se pruža horizontalno na dubini od 480 metara. Nakon nešto slobodnog penjanja i nekoliko sidrišta prečnice, na opće razočaranje ulazimo na malu policu koja se nakon par metara naglo sužava u gotovo neprolazan kanal. Iščekivani upitnik ne izgleda nimalo perspektivno - nema strujanja zraka koje bi ukazalo na veći prostor iza suženja… No, kad smo već do tuda došli, preko volje skidamo speleo opremu da bi se probali bez nje lakše provući kroz pukotinu pred nama. Ispadamo naglavačke u manju dvoranu: uski kanal dolje desno i širi kanal kojim smo odlučili napredovati dalje. Prolazimo par desetaka metara uskih horizontalnih kanala, neke dijelove slobodno penjemo i kanal nas uskoro izbacuje naglavačke na manju policu na rubu veličanstvene vertikale. Kroz vodom isprane, uske kanale prošli smo u odvojeni dio jame koji se ponovo širi. Osjećaj je genijalan, konačno smo nakon niza manje uspješnih akcija otkrili novi dio u Mudima. Jama ide dalje na nekoliko perspektivnih mjesta, no najljepše izgleda veliki prozor sa suprotne strane police. Široki prostori, glasna jeka, kiša koja daje naznake aktivnog dijela jame…sve izgleda kao da bi Muda mogla ponovo potegnuti u dubinu. Ovoga puta zbog manjka opreme opremamo tek vertikalu od 15ak metara i penjemo se natrag prema bivku. Potpuno iscrpljeni jedemo paštu i nekoliko gutljaja rakije kasnije rušimo se na spavanje. Par sati kasnije sat nas uvjerava da je vani svanulo sunce pa se dižemo, izlazimo van i krećemo na dugi put natrag u Zagreb. Uz istraživanje novih kanala u ovoj smo akciji napravili inventuru u jamskom bivku, provjerili sigurnost svih sidrišta te prikupili uzorke špiljske faune za biospeleološka ispitivanja.

Ekipa: Zvonimir Završki, Petra Kovač Konrad, Robert Rosić i Ruđer Novak

1.jpg


 Zagrebački radni tjedan dugo prolazi. Glave su nam već od ponedjeljka nazad na Crnopcu – smiješi se i produljeni vikend. U subotu ulaze Ivo, Šaban, Sanja Sviben i Ruđo. Spuštamo se do bivka, kratak odmor i nastavak do mjesta gdje smo zadnji puta stali s poslom. Jedna ekipa počinje s izradom topografskog nacrta novih kanala na 480 metara dubine, a druga radi prečnicu i napreduje po bočnoj stjenci vertikale prema prozoru gdje se jama nastavlja. Posao je naporan, dugotrajan i nakon nekoliko sati potrošila baterija u nama i u bušilici. Vraćamo se natrag u bivak, vino i tjestenina. Iduće jutro Ivo i Šaban izlaze van a u jamu stižu pojačanja iz Zadra: Ljubo, Anika, Toni i Luka. Vraćamo se natrag do suženja prigodno nazvanog Sjemenovod. Dok Zadrani u dvije ekipe nastavljaju topografsko snimanje novih dijelova, završavamo i prečnicu do najperspektivnijeg neistraženog dijela jame. Na veliko razočaranje, jama se iza „prozora“ gotovo odmah zatvara pa ovdje nije moguće napredovati dalje u dubinu. Ostaje samo naporno tehničko penjanje u visinu po prostranom, kišnom dimnjaku u kojem se daleko gore nazire nastavak jame. Razočarani, idemo provjeriti što se događa s drugim upitnicima u novome dijelu. Kao za utjehu, prolazimo više desetaka metara u dubinu preko niza užih vertikalnih meandara koji se šire u manje dvorane. Nakon tri takva skoka, ostajemo bez opreme za napredovanje. Teško je procijeniti koja je krajnja dosegnuta dubina jer se u novome dijelu više puta „gubi“ na visini, no gruba procjena je da smo dosegli oko 520 metara. I ide dalje…

U ovoj akciji dio ekipe uspio je spojiti 50 sati neprekidnog boravka i istraživanja u jami. Nacrtano je ukupno oko 100 metara novih horizontalnih kanala na dubini od 480 metara. Prikupljen je vrlo zanimljiv biospeleološki materijal čiju analizu u suradnji s HBSD-om s nestrpljenjem očekujemo. Dijelovi jame su ponovo opremljeni kako bi bili sigurniji i jednostavniji za svladavanje… i konačno, popravljena je telefonska žica koja omogućava izravnu komunikaciju podzemnog bivka na 300 metara dubine s šumskim logorom koji se nalazi stotinama metara daleko od ulaza u jamu. Ovaj naizgled banalna činjenica velika je psihološka i sigurnosna pomoć prilikom dužeg boravka pod zemljom – ne želite se zateći duboko u utrobi planine u slučaju da se vani događa prolom oblaka!

Ekipa: Ivan Mišur, Mario Šaban, Sanja Sviben, Ljubo Maica, Anika Ivković, Toni, Luka, Ruđer Novak

Nastavak slijedi…klikni ovdje!

Nacrt jame pogledajte ovdje.

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Aktivnosti / Izvještaji / Muda labudova – igranje na -480 metara