2. teren speleoškole - Žica (10.03.2019.)

Prvo upoznavanje s penjačkom opremom/tehničkim pomagalima školarci SOŽa obavili su 10. ožujka u prostorijama GSSa na Sljemenu, popularno nazvanom „Žica“. Okupismo se na okretištu Mihaljevac oko 8 sati, gdje nas je dočekao Josip, koji nas je autom prebacio do Konzuma na Gračanima, gdje smo dočekali dio voditelja škole i ostale članove SOŽa.

Po dolasku u Žicu krenuli smo s praktičnim dijelom škole: upoznavanjem opreme. Ispred Žice smo od Vuka i Kikija dobili opis svakog pojedinog dijela opreme, koju smo nakon toga i krenuli oblačiti. Od pojaseva, preko delta karabinera, crolla, descendera, itd. Osim specifičnog redoslijeda pripremanja i oblačenja opreme, dobili smo i detaljne informacije o načinu korištenja pojedinih dijelova opreme (croll zatvarajte ako ga ne koristite, bloker ovako otvarate, ovako zatvarate, descender se otvara ovako, uže se kroz njega provodi na ovakav način, koristi se tako i tako, ručica nije kočnica, već gas, itd.). Nakon opremanja i podešavanja naglašena je važnost provjeravanja opreme prije bilo kakvog korištenja: kopči na samom pojasu, delta karabinera i ostalih karabinera koji za deltu vežu ostale sprave. Ovakav me postupak podsjetio na provjere koju ronioci rade prije svakog urona, pri čemu si međusobno pregledavaju opremu kako bi se uvjerili da je sve na mjestu, dobro pričvršćeno i osigurano. Kao što smo već čuli na jednom od predavanja, u jamu ulazi minimalno troje ljudi; u slučaju nezgode, jedan odlazi po pomoć, a jedan ostaje uz unesrećenog. Redundancija; koliko je prisutna u speleologiji? Nakon provjere pošli smo do zida (vertikale), gdje se Kiki popeo na zid, demonstrirajući funkciju pojedinih komada opreme, nakon čega smo krenuli do obližnjeg drva oko kojeg je Talaja na strmu kosinu postavila silazno uže. Na tako postavljenom poligonu smo mogli dobiti osjećaj za descender, spuštajući se niz kosinu u kontroliranim uvjetima i regulirajući brzinu silaska koristeći upute koje smo dobili od instruktora. Kad smo završili s prvom vježbom Sara i ja smo otišli do Bolteka koji je demonstrirao starije načine spuštanja i osiguravanja, naizmjence se spuštajući i osiguravajući. Sišli smo natrag do Žice, gdje nas je dočekala Mea, kojoj smo morali demonstrirati dva uzla koja smo prethodnog dana od Milivoja naučili u Tounju (ambulantni i osmicu). Kad je manje-više bila zadovoljna viđenim, pokazala nam je neke nove uzlove koje smo na licu mjesta ponavljali nekoliko puta. Kako smo se izmjenjivali na radnim stanicama, svako malo smo dolazili do nje po porciju špotanja iako nam je strpljivo i pažljivo ponavljala tehnike vezanja svakog uzla, dok naposlijetku nismo napravili traženo i dobili plusić u notes i – voljno. Stanice koje smo prolazili opisat ću ukratko, laički; prvo smo kod Vuka prošli osnove penjanja, osiguravanje na sidrištu i spuštanje niz liniju (na zidu); prevjes s Josipom tj. penjanje u prevjes, spuštanje iz prevjesa; prelazak preko zida (penjanje do prvog sidrišta – promjena linije – penjanje do sidrišta – prelazak na horizontalnu liniju – prelazak sidrišta – ponovni prelazak po horizontalnoj liniji do sidrišta – promjena na vertikalnu liniju i spuštanje po istoj do sidrišta – promjena linije i spuštanje do tla) s Josipom koji je demonstrirao proces i Nicolom koji je s vrha usmjeravao i davao korisne savjete. Po povratku u prostor Žice pun sam entuzijazma pristao na faustovsku pogodbu koju su mi predložili Vuk i Nicola: „tražimo nekog pametnog tko bi probao nešto što smo složili“ tj. „tražimo bedaka koji bi imao volje probati nešto ispenjati“. Tako i bješe: penjanje u prevjes do prvog sidrišta, prelazak na horizontalnu liniju i natezanje po horizontali do narednog sidrišta, prekapčanje na drugu horizontalu i natezanje do krajnjeg sidrišta na kojemu sam se na jedvite jade uspio iskopčati, prebaciti na descender i spustiti u prevjes). Izgubio sam barem dvije litre znoja i dosta snage dok su se momci na tlu smješkali i dobacivali upute, a grah mi je s visine mirišao sve bolje i bolje... Nisam im imao što zamjeriti! Ta, sâm sam se uvalio! Slijedilo je spuštanje u jamu s Dankom (descender do prvog sidrišta, prebacivanje linije, spuštanje do vode, sidrenje, penjanje do prvog sidrišta i prebacivanje na novu liniju, penjanje do stropa i prebacivanje na descender). Kao šećer na kraju smo u zadatak dobili spustiti se po kosini do ruba zida, prijeći rub i spustiti se do sidrišta, osigurati se u sidrištu, prebaciti descender na novu liniju i spustiti se do tla. Dok smo odrađivali svoju školsku rabotu vezanja uzlova, iskapčanje, ukapčanje, penjanje, spuštanje, iskopčavanje crolla, stavljanje linija u descender, osiguravanje, ukapčanje sprava,...vrijedna ekipa SOŽa dovršavala je kuhanje ručka, tj. spremanje graha. Ne trebam reći da sam pri kraju već bio prilično umoran i iscrpljen, a nakon završetka i obilaska svih stanica, porcija graha (koji je bio taman dovoljno šarf) bila je dobrodošlo osvježenje i kvalitetna nadoknada izgubljenih kalorija. Izašli smo iz pojaseva, opustili se, počela je zafrkancija i ... završio je drugi dan praktičnog dijela speleološke škole SOŽa.
P.S. Iako sam šturo opisao stanice, valja napomenuti kako smo vrlo često od voditelja slušali o sigurnosti i raznim sigurnosnim aspektima. Kako nisam svugdje naglašavao da smo bili vezani u dvjema točkama, ili da smo cijelo vrijeme nosili zaštitne kacige, ili da smo stalno bili podsjećani da pazimo na sigurnost – tu omašku ovdje ispravljam.

 

U dovrištu

 

Dečki iz istočne Europe

 

Dvorište

 

Izgleda da je netko dobio plusić u čvorologiji

 

Klasični Boltek s klasičnim tehnikama

 

Visuljci

 

Muving

 

Muving

 

Vako se penje

 

Dok ovi objasne tu opvemu idem nabacit jedan selfi

 

Evo to vam je oprema

 

Suseda je došla vidjet kaj dečki delaju

 

foto: Milivoj Uroić i Matea Talaja

Nalazite se ovdje: Početna stranica / Aktivnosti / Speleološka škola / 2. teren speleoškole - Žica (10.03.2019.)