Nalazimo se u petak u večernjim satima ispred Ž-a Borna, Tomislav, Josip, Coki, Tina i ja (Helena) te kombijem krećemo u još jednu vikend avanturu na Crnopac. S obzirom da je meni bilo prvi put, šetnja do gore je trajala cijelu vječnost dok me Josip „tješio“ rečenicom „a tek smo na početku“. Nakon što smo se smjestili u logor, napravili smo si večeru i lagano se družili uz vatricu. Brzo smo se pospremili u vreće za spavanje jer je već bilo dosta kasno.
Ovaj je vikend bio planiran kao lagan, bez puno posla kako bi se proslavio Josipov rođendan. Upravo je to razlog zbog kojeg nas Coki, voditelj terena, nije ujutro rano probudio već nas je pustio da odspavamo malo duže nego inače. Za ručak smo imali ramstek nevjerojatnog okusa koji nas je, bez sumnje, sve očarao. Nedugo nakon toga, na logor su stigli Matko i Tamara.
U popodnevnim satima, Borna, Tomislav i ja uputili smo se do Jame špiljskog predatora s ciljem da je postavimo i nacrtamo, ukoliko se nađe dovoljno vremena, čega na žalost nije bilo. Bilo je to prvi put da su školarci sasvim sami postavljali jamu. Dečki su odradili vrhunski posao, svaka čast! Postavljanje i raspremanje jame je oduzelo puno vremena tako da nismo stigli i crtat. Vratili smo se u logor i nastavili družiti duboko u noć sa ostatkom ekipe koji nas je tamo čekao.
Zadnji dan, u nedjelju, opet smo malo duže spavali, pripremili ručak, pospremili logor te se lagano uputili prema kombiju i autu. Put do dolje je već bio lakši nego što je bilo penjanje u petak prema gore. Smjestili smo se u vozila i krenuli prema Zagrebu u koji smo stigli u kasnim satima. Bio je to, svakako, jedan opuštajući vikend.
Napisao/la:
