U nedjelju 3.12. u SOŽ-u se oko 8 h sastaje ekipa od 6 ljudi (Beda, Lovro, Sara, Luka, Leo i ja – Mirna) i jednog psa (Tila) spremna za snježni pohod na Ogulin. Kao i obično, staje se u spizu u Karlovac, a zatim na kavu u Jazzbinu s našim prijateljem Goranom. U Jazzbini se dogovaramo koji objekt ćemo taj dan istražiti. Odluka pada na jamu Goran 37 za koju Goran kaže da „Ima otvor manji od stola za kojim sjedimo (a stol je stvarno mali, op.a.) i nisam siguran hoćete se moći provući”, al’ blizu je ceste i u okolici ima još objekata u slučaju da provlačenje ne uspije.

Do jame dolazimo u podne. Prvo malo uživamo u snježno-šumskoj idili, a onda se bacamo na posao. Dok se „ekipa za u jamu“ oprema, Beda izrađuje početno sidrište à la alpiniste. Nakon mog negodovanja da tu „fali i gurtni i karabinera“ Lovro sidrište školski dorađuje. Svi su zadovoljni.  Otvor nije baš tako mali pa u jamu uspješno ulazimo Sara, Leo, Luka i ja. Jama je jednostavna tuba od 15 m koja se blago širi od ulaza prema dnu, taman dovoljno da svi stanemo. Jama ima lijepe saljeve, a unutra je i lijepo toplo u usporedbi s minusom vani pa se zadržavamo i više nego je potrebno. Objekt smo topografski snimili i prekrstili iz Goran 37 u Prakopile (nije po toponimu).

Nakon izlaska iz jame vani se peku kobasice i kuha kupus. Još fali kuhano vino i kao da smo na adventu, al’ nešto moramo ostaviti i za idući put. Nakon debate odlučujemo da smo dovoljno napravili za taj dan, da nećemo istražiti još jedan objekt i da ćemo se po prvi put iz Ogulina doma vratiti u neko razumno vrijeme.

U Zagreb dolazimo oko 18 h, što nam se čini prerano pa druženje nastavljamo u odsjeku.

Napisao/la:

Mirna Šandrić
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial