Ovogodišnji blagdan Svi Svetih smo umjesto na groblju odlučili provesti u rupi. Stoga smo se dana Gospodnjeg 1.11.2023. Mirna, Borna, Zvone, Argo (pas) i ja (Santa) odlučili uputiti na Plitvice. Dogovor je bio okupljanje ispred HPD Željezničar u 8:00, gdje smo se razbudili živahnom pričom i spremanjem opreme za planirani pothvat. Mea i Milivoj su nam bili tehnička podrška te su nam poslali sve potrebne podatke za rekognosciranje i istraživanje objekata. Pri spremanju opreme smo se sjetili da moramo otići do Vuka po Disto, te smo se nakon kraće posjete uputili prema Plitvicama iz Zagreba u 8:45. U Slunj stižemo oko deset gdje smo sjeli na tradicionalnu terensku kavu, i zaključili kako i brzinski doručak ne bi bio na odmet. Stoga smo se Borna i ja odlučili baciti u potragu za hranom točnije pekarom koja radi, nažalost ne pronalazimo ni jednu, jer je ipak blagdan. Naoružani odlučnošću da se ne vratimo praznih ruku nailazimo na fast food i zaključujemo da je najbolja opcija naručiti burgere kao jutarnju okrjepu. Punih trbuščića oko 11h nastavljamo prema Plitvica Selu te na odredište stižemo oko 12 sati. Parkirali smo uz put izvan našeg sektora, raspodijelili opremu po ruksacima, uzeli transportne s užetima te se uputili nekih 600 – 700 metara zračne linije prema našem sektoru i najbližim lidar točkama. Šuma je prekrivena debelim zelenim pokrivačem mahovine, a netaknuta priroda, pali truli trupci i brojne vrtače su činili prostor nalik onom iz bajke. Prolazeći neugaženim putovima plitvičkih šuma nailazili smo i na podzemne objekte koji nažalost nisu dio našeg sektora. Napokon smo ušli na područje našeg sektora i neposredno prije našeg prvog ciljanog odredišta naišli smo na vrtaču s dva manja potencijalna objekta od kojih jedan ima špiljski, a drugi jamski ulaz.
Nisu baš obećavali svojim dimenzijama te smo zato samo uzeli njihove GPS točke i nastavili prema prethodno zabilježenom objektu koji je za danas bio i planiran. Kada smo došli do objekta vidjeli smo lijepi ulaz obrastao mahovinom koji daje pogled na vertikalu čiji ravni spust vodi do dna jame. Objekt ima vertikalu od 9.5 metara, zahvaljujući brojnom obližnjem drveću uspjeli smo napraviti dvostruko prirodno sidrište. Spust niz vertikalu je bio jednostavan, a dno objekta ispod vertikale je bilo prekriveno brojnim lišćem i granjem, širina objekta je 4×2 metra. Borna je išao prvi i postavljao, zatim Zvone i na kraju ja. Argo i Mirna su nas ispratili brižnim pogledima uz velike osmjehe. Dok sam se spuštala začula sam ‘TUP’ za kojim je uslijedilo smijeh. Kad sam došla na dno dečki su me obavijestili kako imaju ime za jamu, Brbor glava, jer se naš Zvone pri istraživanju objekta spotaknuo i lagano lupio u glavu. Srećom prošao je bez ikakvih boljki i ozljeda ako ne računamo bol u trbusima od smijanja. Borna se ubrzo bacio na crtanje, a ja na fotografiranje objekta. Izlazili smo kako smo i ušli – Borna prvi, zatim Zvone i ja zadnja da raspremim jamu.
Jedna važna napomena za sve, prije nego krenete iz jame dobro pregledajte i zatvorite sve džepove, jer ja eto nisam i kad sam došla do prirodnog sidrišta sam shvatila da mi je ispala futrola od Dista pa sam se vraćala po nju.
Santa Duvnjak
Dok sam se ja bavila izlaženjem i ponovnim ulaženjem i još jednim izlaženjem iz objekta, ali ovaj put s futrolom, ostatak ekipe je shvatio da smo uzeli neispravnu bušilicu te da moramo smislit neki alternativni način kako zabiti pločicu s brojem objekta. Srećom uz pomoć kladiva i pukotine u stijeni pločica je ipak završila na svom predviđenom mjestu. Nakon uspješno dovršenog objekta tim se složio da je vrijeme da se odmori od svega i malo nareže. Na objedu je bilo svega: kulena, pancete, jaja, sira i mandarina, nitko nije ostao gladan, pa tako ni Argo koji je bio najsretniji s mesnim menijem. Nakon pauze smo se odlučili bacit u rekognosciranje, nismo imali puno izbora aktivnosti bez valjane bušilice. Sveukupno smo locirali četiri nova potencijalna objekta od kojih dva imaju špiljski ulaz, a dva jamski. Nešto prije 17 sati dolazimo do predivnog i velikog jamskog ulaza. Noć se spušta brzo, bušilice nemamo, ali Borna odlučno i hrabro navlači opremu i postavlja sidrište da bar malo vidi, je li jama tako impozantna kao što se čini prema ulazu. Mrak je, Argo spava, Mirna, Zvone i ja odmaramo i osluškujemo Bornine informacije o jami, izgleda da ne ide dalje, šipak, a ne da se ni nacrtati bez dodatnog sidrišta odnosno bušilice. Izgleda da s time završavamo dan, kada je Borna izašao svi smo zajedno zasjeli još malo uživajući u ugodnoj šumskoj noći. Do automobila nam je trebalo nekih 1,4 km do kojeg smo stigli oko 18:20. Još jedna puš pauza, presvlačenje i pokoji snack prije polaska i oko 19 krećemo put Zagreba u koji stižemo malo iza 21 sat.
Pouke ove priče: uvijek provjeri bušilice prije terena kao i džepove prije uspona.
Napisao/la:
