Na četvrti teren školice krenuli smo u petak 5.4. nakon jednog vikenda pauze. Okupili smo se u 17:30, nekoliko puta presložili sve stvari u kombi i oko 18 sati krenuli prema Ličkom Cerju. Tamo smo se skupili na livadi, zapalili vatru, podigli kamp i oružarke Valentina i Katarina su posložile oružarstvo. Slijedilo je druženje uz vatricu i piće, proslavili smo Franov rođendan, a i Eki se poslužio tortom jer ju nismo dobro pazili.

Ujutro smo krenuli sa vježbama, podijelili su nas u dvije grupe. Megi, Fran, Borna i ja (Paula) smo bili jedna grupa, a Dora, Katarina, Valentina, Nikola i Vinko druga. Mi smo ostali u kampu na vježbi orijentacije, pokazivanju postavljanja jame i išli u Mašićevu jamu. Mašićeva jama nam je bila najdublja jama do sada, 70m. Dolje smo se spuštali po dvoje školaraca sa jednim instruktorom. Na dnu smo uzeli vode i penjali se nazad van. Za vježbu orijentacije, Milivoj je postavio stazu sa pet kontrolnih točaka koje smo tražili pomoću topografske karte i kompasa. Druga grupa se vratila iz Strmotić ponora mokra od glave do pete, taman da se još više veselimo sljedećem danu.

Dok smo mi obavljali sve vježbe, Vida je kuhao grah za večeru. Taman nakon što smo se fino najeli i otvorili pive, objavili su da nam uskoro kreće natjecanje u povlačenju konopa i da moramo posložiti ekipe. Grupa Strmotići stala je nasuprot grupe Mašići, zavezali smo leptir čvorove u koje smo ukopčali pupke i dramatična borba je mogla početi. Nakon mukotrpnog povlačenja, promjena strana i izmjene brojnih metoda, grupa Strmotići odnjela je pobjedu rezultatom 2:1.

U nedjelju je moja grupa bila na redu za Strmotić ponor. Malo spuštanja, pa malo provlačenja, prečnica, još spuštanja hodanje kroz vodu, jedna velika dvorana, još malo spuštanja, pa najzabavniji dio – jezerce usred špilje u kojem smo se kupali. Nakon njega je slijedilo još malo šetnje do samog ponora, pa sve ispočetka na putu za nazad. Slijedilo je presvlačenje u suhu robu i povratak do kampa. Oko 19h smo krenuli prema Zagrebu.








