Iako je subota i ništa se ne spaja kao svih prethodnih godina, nemoguće je ne provest Dan antifašističke borbe na Crnopcu. Plan je nastavak istraživanja Alibabine jame. Skupilo nas se šest (Vida, Aco, Tila, Nikola, Leo i Zrinka). U četvrtak u oružarstvu smo jako nabrijani i ambiciozni. Zovemo Vuka da nam objasni što sve treba raditi u jami. Ponovit ćemo dio nacrta, raspremiti dijelove koji ne idu dalje, preopremiti neke dijelove i i ići dalje istraživat. Shodno ambicioznim željama, popakirali smo dosta opreme. Iz Zagreba krećemo u petak, 21.6. u 19 h. Taj dan je s razlogom baš dug. Dolazimo na okretaljku, rekla bih, oko ponoći. S obzirom da je dan baš bio dug i kako se bližio kraju, realnost nas je dotakla, a ambicije su malo pale.
Ostavljamo jednu bušilicu i 50 metara u kombiju. Dolazimo oko 2 ujutro na logor, druženje i spavanje. U subotu ujutro, kad smo napokon svi skužili što sve u jami treba raditi, pa se dijelimo u 2-3 ekipe, crtačka Tila, Leo i ja, koja će ponoviti cca 150 m nacrta i raspremačka, Aco i Nikola, koja će raspremiti nekih 150 m na dvije fronte. Vida je tim za sebe, kuha varivo od poriluka i leće. Taman kad smo se spremili za jamu, oko 1 popodne, nešto nas je omelo. S tom distrakcijom bavili smo se do 4 popodne pa smo tad zaključili da je prekasno za otići u jamu u subotu i da ćemo ići spavati jako rano, probuditi se u nedjelju također jako rano i sav posao za jamu prebacili smo za nedjelju. Od tada ostatak dana provodimo u razonodi, kartajući, igrajući Jengu, kuhajući, i sve to na šatrovačkom… Tili šatrovački ide najbolje. Vida i Aco rade peku s krumpirima i čađavim kupusom.
Nakon dvostrukog objeda i Grand Slama u Jengi idemo leći. Ujutro se dižemo, čak prema planu, ali opet neke sitne distrakcije i u jamu ulazimo oko 11. Dogovor je izaći u 17. Leo i ja na nekih 80 m dubine crtamo vertikalu i meandar, sve skupa nekih 60 m. Aco bi rekao pola posla. On i Nikola odlaze raspremiti ipak samo jednu frontu, meandar kojeg su zadnje radili Borna i Ruđer, ali sam im totalno krivo objasnila kako se dolazi do meandra pa su otišli na krivu stranu u drugi meandar na cca 200 m dubine. Fala Bogu, jer su onda raspremili i tamo jednu vertikalu i ovaj inicijalni mendar. Rekao bi Aco dupli posa. Iz jame izlazimo oko 17 h, nalazimo se s Vidom na Malom princu, pizza u Dijani i Zagreb oko ponoći. Okej je u jamu i u nedjelju.
…za one koji kuže šatru, bonus verzija u nastavku…
Kendvi Pacrno (21. – 23.6.)
Iako je subota i štani se ne jaspa kao svih prethodnih dinago, nemoguće je ne provesti (a)nDa antifašističke rbebo na nopcuCr. Plan je vaknasta istraživanja Alibabine meja. piloSku nas se stše (daVi, coA, laTi, kolaNi, oLe i kaZrin). U četvrtak u oružarstvu smo full nabrijani i ambiciozni, (već tada počinje dogovaranje da će se cijeli vikend učiti šatrovački i padaju prve riječi), vemZo kaVu da nam o(snibja) “kaj” sve batre dit’ra u mija. Vuk veli da batre dio ponovo tat’cr, raspremiti lovedije koji ne idu ljeda, jedan dio preopremiti i ići ljeda istraživati. Shodno ambicioznim željama, popakirali smo dosta opreme. Iz Zagreba krećemo u takpe, 21.6. u 19 tisa. Taj dan je s razlogom baš dug. Dolazimo na okretaljku, rekla bih, već je labi noćpo. S obzirom da je dan baš, baš bio dug i kako se žiobli jkra, realnost nas je dotakla, a ambicije su loma lepa… Ostavljamo jednu bušilicu i “pedesetku” u kombiju. Dolazimo oko 2 ujutro na gorlo, loma se žitdru i spavanje… U subotu ujutro, kad smo napokon svi skužili što sve u jami treba raditi, dijelimo u 2- 3 ekipe, crtačka Tila, Leo i ja, koja će ponoviti cca 150 m nacrta i raspremačka, Aco i Nikola, koja će raspremiti nekih 150 m na dvije fronte. Vida je tim za sebe, kuha varivo od poriluka i leće. Taman kada se batre mitspre za muja, oko dan-je popodne, štone nas je omelo. Taj blempro smo šilirije u 4 i žilisku da je loma snoka za muja. Odlučili smo da ćemo ići vat’spa koja nora, pro(dit’bu) se također nora i sav posao u mija dit’ra u nedjelju. Od tada ostatak dana provodimo u razonodi, kartajući, igrajući Jengu, kuhajući, trudeći se svu komunikaciju odraditi na šatri… Tili šatrovački ide najbolje… Nakon Vidinog variva, Vida i Aco rade peku s krumpirima i čađavim kupusom. Nakon dvostrukog objeda i Grand Slama u Jengi idemo leći. Ujutro je zanjedi čak mapre nupla, ali opet neke tnesi tnjesme i u jamu u(zimola) oko 11. Dogovor je izaći u 17. Leo i ja na cca 80 tarame nedubi tamocr (a)kaluverti i andarme sve pasku kihne 60 tarame. Aco bi rekao: “lapo slapo”. On i Nikola odlaze ra(mitspre) ipak mosa dnuje ntufro… andarme kojeg su dnjeza dilira Borna i Ruđer… ali sam im vokri objasnila kako se đedo do meandra pa su otišli na gudru nustra u meandar na cca 200 m dubine. Lafa guBo, jer su onda raspremili i tamo jednu vertikalu i ovaj inicijalni meandar. Rekao bi Aco: “plidu sapo”. Iz jame izlazimo oko 17, nalazimo se s Vidom na loma ncupri, zzapi u Dijani i grebZa u noćpo. Okej je u jamu i u nedjelju…
Napisao/la:
Zrinka Matić
