U kasnim popodnevnim satima se nađosmo ispred odsjeka Coki, Milivoj, Josip, Leo, Tamara, Sara, Vuk, Ivan C., Fran (brat od Sare), Dzhemo (pas) i ja. Potrpali smo se u aute i krenuli za Gračac. Zbog malo kasnijeg polaska došli smo na okretaljku oko 23:30, a na Oazi smo bili oko 1 u noći.
Podružili smo se do kasnih sati i potrpali u vreće nakon zasićenja. Dižemo se u 11 ujutro i nakon prve kave pijemo drugu i doručkujemo. Podijelili smo se u dvije ekipe. Vuk, Leo i Ivan idu u Zelenu jamu provjeriti stanje snijega na ulazu koji je dugo vremena sprječavao daljnji nastavak istraživanja. Snijega više nema, globalno zatopljenje je stvarno. Laserom je izmjereno 16 metara dublje, ali zbog strujanja zraka se da zaključiti da to vodi negdje dalje. Zelena i dalje ostaje perspektivna rupa koja sada napokon ima šansu za daljnji napredak. Vuk je najavio povratak.
Druga ekipa – Sara, Josip, Borna i Fran u ulozi šerpe, odlaze u Paleži, perspektivan teren koji je dijelom rekognosciran krajem 10-og mjeseca 2022 godine, do dvije najbliže rupe radnog naziva R3 i R4. Odlučili smo se raditi R4 jer se činila dublja i s ljepšim ulazom. Josip oprema, Sara i ja ljenčarimo na ulazu, a Fran meditira na ćuki koja je još pod ugodnim jesenjim suncem.
Ulazimo u jamu i slušamo Josipa kako baca kamenje. Ulazna vertikala je cca 40 metara fine crnopačke stijene, a druga vertikala od 60m je jednako lijepa. Na dnu druge vertikale nam nedostaje nekih 6 metara konopa, Josipu je ispala zamka pa skraćujemo šlinge. Već pri sredini druge vertikale smo primijetili kako je hladnije.
To je postalo logično kada nas je na dnu druge vertikale dočekao ledeni zid – uzbuđeno se kližemo po ledenom kanalu. Nismo se tome nadali. Popeli smo se na led gdje je bio najniži. Tu se jama otvara u dvoranu cca 30×30m, iako to nije dno nego veliki „ledenjak“ po kojem se obilazi cijela dvorana. Meni osobno jama koja je do sada ostavila najljepši dojam. Puno leda.
Nismo imali vremena za crtanje pa smo krenuli van ali je ostala opremljena za ekipu crtača. Na kraju smo otkrili da se i R3 spaja na ovu jamu.
Nakon kratke debate da se jama zove „Jebo te led“ ili „Prčin ti ledinu“ ili „Daj ne mogu vjerovat, jel se stvarno zove Nino“ odlučili smo da se zove El Nino po novom članu odsjeka, malome Ninu Rossiju 46.
Vratili smo se oko 23 u logor gdje su Coki, Tamara i Milivoj spremali grah. Također su nam se pridružili Neno i Brane. Pohvale za grašinu.
Druženje je nastavljeno do kasno u noć. Neki su pili, neki su spavali, a neki nisu spavali jer su neki pili. Ujutro je Coki bio inspiriran za radnu akciju pa smo se svi uhvatili posla. Uredili smo logor i popisali opremu. Iza podne smo krenuli prema autima, najeli se u restoranu i pravac za Zagreb.
Odličan teren Crnopac.
Napisao/la:
