Skupili smo se ispred društva u subotu 29.10. u jutarnjim satima. Nakon načekavanja svih koji kasne, potrpali smo se u kombi (Nicola, Valerija, Eva, Borna, Mrki, Zrinka, Babić) i osobni automobil Subavu (Pješak, Nela, Tina). Vremena se više ne sjećam, no nakon što smo došli na prvu okretaljku, rasporedili smo skupnu opremu i hranu po ruksacima. Svatko je nosio ponešto, a Tina je nosila krumpire. Putem smo sreli braću Bugare koj su tih dana radili u Kiti pa smo ih ugostili na jednu noć. Nakon dolaska na logor i kratkog odmora, tamo negdje oko 5 sati, Zrinka, Nela i Nicola iznose plan da oni sad idu u speleologiju pa smo ih s veseljem spakirali i uputili u nepoznato. Ostatak ekipe bacio se na pive i pripremu večere. Nakon sjeckanja sastojaka, Tina je preuzela kuhaču i skuhala nam gulaš. Oko ponoći vraćaju nam se Zrinka, Nela i Nicola s novom jamom dubine 25m i imenom Kleinova flaša.
Noć je provedena uz pjesmu, ples i veselje.
Ujutro se budimo još opijeni od pjesme, pa nakon kasnog doručka i treće kave, krećemo na četvrtu kavu. Zrinka, Nela i Nicola odlaze istočno od Pločatog kuka u jamu Gvapa dubine 80m koja završava s jezerom volumena otprilike 1-2 kubika vode. Pješak i Tina odlaze na šetnju do vrha Crnopca, a Tila, Borna i ja krećemo prema velikoj vrtači u blizini vrtače Mamuti prema Nicolinim uputama. Odmaramo na isturenom logoru, i dok Tila ne prestaje pričati, ja sam pronašao čauru koju smo uz pomoć interneta datirali da je iz vremena drugog svjetskog rata. Kasnije je Tila tu čauru prisvojila i pričala kako ju je baš ona pronašla. Dolazimo do gigantske vrtače gdje nam Tila saopćuje kako je to ta vrtača, a mi samo trebamo 100 metara niže pogledati jel ima tu kaj nama interesantnog. S druge strane primjećujemo Nicolu koj nam govori da to nije ta i da idemo dalje. Nedugo zatim Tila pronalazi novi objekt i govori nam da je to ta koju tražimo. Razgledali smo ga i rekli ajmo mi nekaj pojest pa pomalo. Punih trbuha i obučeni u speleologiju dolazimo do objekta na kojem ipak stoji pločica koju mi nismo vidjeli. Tila govori da joj je dosta Nicolinih uputa i da će baš sad za inat otići točno na koordinatu, i gle čuda, evo nas na našoj lokaciji. Velika vrtača, završava s velikom pukotinom, dubine kakvih 20 metara, kamen pada, niš ne vidimo, nepristupačno, krušljivo, a niš idemo dolje. Kažu meni da ja postavljam jer sam ja to već radio, što je čista laž, ali ne bunim se počašćen njihovom naivnošću. Gledam diću štaću, ajde tu je kao bolje, bušim, guram cjevčicu u rupu, pušem, gledam da li da stavim L ili S pločicu, ne znam, meni obje pašu, Borna se divi kako sam dobro odredio duljinu ušiju na zeki, a ni ne zna da čvorove znam samo zato što sam tjedan dana prije položio IRAT-u.
Borna mi je pomogao s bušenjem gornjeg fiksa jer sam ja nizak, a odredio sam si visoke ciljeve. Spuštam se dolje, opet diću štaću, Tila ne vjeruje da sam dobro osiguran pa se nadvija preko kamena u pregači i s valjkom za tijesto mi pokazuje da budem odgovorniji. Opet kuckam, bušim, pušem, mrmljam, odlučujem, zatežem, spuštam se na dno, a dolje nema ničega.. sve zaglonđano do ibera, pa se penjem gore di odlučujemo da smo i previše za danas napravili i da idemo do logora. Dok smo postavljali špagu, imali smo zvučni kontakt s Tinom i Pješakom koj su se vraćali s vrha Crnopca. Izgubljeni jesu, ali mi još neznamo koliko. Tri sata kasnije, u povratku ih opet susrećemo, a oni nam prepričavaju divne dogodovštine kako su se satima vrtili po mraku oko vrtače. Smijemo se.
U logoru Mrki kuha Gragulaš, ostaci gulaša s današnjim grahom. Svi smo se složili da to ubuduće ne treba raditi. Zbor Crnopačke Deklice (Black Pussies) koje ovog vikenda čine Valerija i Eva, zajedno s gostom Bornom iz kulturno umjetničkog društva Didi s Kamešnice započinju svoju Ponoćnu Sonatu. U večernjim satima pridružuju nam se Josip, Mišur i Marko Student koji su se za vikend penjali u Paklenici, rješavali detalje i radili tramvajce. Duboko u noć čuje se pjesma.
Ujutro se budimo s bolom u glavi i kiselinom u želucu, pijemo kave, doručkujemo, trabunjamo, tračamo i naposljetku odlazimo u istraživanje. Borna i Nicola rekognosticiraju po Paležima (zapadno od logora), pronašli su 9 objekata i ludo se zabavili.
Zrinka, Valerija i Tila krenule su tražiti dvije jame, no ne uspijevaju doći do koordinata jer su im pokušale pristupiti s krive strane vrtače gdje se put pokazao neprohodnim.
Josip i Mišur odlaze u vrtaču na putu prema jami Špiljskog predatora, pronalaze rupu kroz koju se spajaju na neku nam već poznatu jamu (pretpostavljaju na “Sori,napio sam se”), no ne znamo koju jer nisu uzeli koordinate.
Josip, Tina i Mišur sredinom dana odlaze prema Zagrebu.
Mrki je zadužen za večeru. Iz bačve je izvadio sve namirnice kojima je prošao rok trajanja ili je na isteku i zamislio jelo imenom Čudo Iz Bačve (“Miracolo Di Botti”). Daleko najbolje što smo ovog vikenda pojeli. U trenucima dokolice Nicola je u vatru stavio potrgani borer, pa poželje da ga kuje, da ga kuje Amon Amarth. Svakim udarcem iz njega su iskakali Domaći koji su ozarili naša dječačka lica. Nela kao iskusna žena divila se našoj nesmotrenoj igri, dok su mlađe i neiskusne djevojke samo zadirkivale. Odlučili smo iskovati nož od svrdla, nož od svrdla aman aman. Kada je borer poprimio željeni oblik, započeo sam s brušenjem oštrice dok su se Mrki i Borna bacili na izradu drške. Sve to odvijalo se uz pjesmu Crnopačkih Deklica. Nakon što je nož dovršen, ispao je Nicoli iz ruke i zabio se u crnopački kamen.
Stade Nicola čupati nož iz kamena: povuci, potegni, iščupati ne može.
Pozove Nicola u pomoć Bornu. Borna za Nicolu, Nicola za nož: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove Borna u pomoć Mrkija. Mrki za Bornu, Borna za Nicolu, Nicola za nož: povuci, potegni, iščupati ne mogu.
Pozove Mrki u pomoć Pješaka. Pješak za Mrkija, Mrki za Bornu, Borna za Nicolu, Nicola za nož: povuci, potegni, iščupati ne mogu….
Drevno Crnopačko proročanstvo kaže: ona osoba koja iz kamena izvuče nož okrunit će se pročelništvom SOŽ-a. Odlučio sam isprobati svoju sreću. Na šok i vjevericu svih prisutnih 31. Oktobra izvukao sam nož iz kamena i uzviknuo: sive lubanje silom, jaaa sam proooočelnik!!!!! Josip je postao tajnik, a ja Pavao Babić najmoćniji čovjek u SOŽ-u.
Sljedećeg dana pospremili smo logor, oprali opremu u Otuči i vratili se u zagreb.
Napisao/la:
