Za produženi vikend, hrabro smo se odlučili pohoditi Crnopac, a sve s nekoliko ciljeva: istraživanje u Jamskom sustavu Crnopac-ulaz Oaza, istraživanje prethodno rekognosciranih objekata oko logora Oaza, uređenje logora Jama Vjetrova obzirom da je još ljetos medo napravio nered. Kroz četvrtak iz Zagreba su se otisnule tri vozila. Prvi ujutro je krenuo žombi (Nicola, Vuk, Nela, Jamić i Marina-SOV), zatim Mamina mala Mazda (Babić, Mrki i Matko) i Subaru (Pješak, Josip, Sara, Valerija i Yuki-pas). Roketomobil Subaru stiže zadnji, kasno uvečer na okretaljku gdje smo si još priuštili sat vremena okrijepe i rock n rolla nakon kojeg smo se zaputili kroz stratus prema našim prijateljima na logoru. Tada su već Jamić, Nicola i Vuk otišli u Oazu. Kako je večer odmicala, planovi su za sutra su bili sve manje ambiciozni.
U petak ujutro uz nekoliko ispijenih kava, iskristalizirala se ekipa (Josip, Nela, Matko i Pješak) koja se uputila prema „sto posto ooogromnoj jami“ koju im je Pješak obećao. Predvođeni Pješak, dolaze do mjesta zločina, otkopavaju „ulaz“ prekriven balvanima i istražuju 2 m crnila. Obzirom na već odmaklo vrijeme vraćaju se u logor. Da dan baš ne propadne, barem smo napravili inventuru opreme na logoru. Istu tu večer, stižu nam Vida, Tila i Željo-pas, taman na svježe skuhano grahzelje. Večer je prošla po standardnom protokolu.
U subotu ujutro, Pješak, Nela, Matko, Josip i ja (Valerija) spremamo se i odlazimo preko grebena do jame Aj rajfu. Obzirom da nas je bilo dovoljno za dvije ekipe, tu se odvajamo. Kako nas je bilo 5, a samo jedan mobitel s OruxMaps-om i podacima, Matku i Neli pokazali smo azimut kojim se trebaju kretati, pa šta nađu nađu, ipak smo na Crnopcu, bit će neka rupa.
Josip i ja tražimo drugi ulaz u jamu Aj rajfu. Drugi ulaz na nižoj je nadmorskoj visini u kamenim noževima na rubu vrtače duboke cca 60 m. Iako je ravnom linijom udaljen od prvog ulaza samo 10 m, trebalo nam je dobrih pola sata da se spustimo do njega. Kada smo već bili spremni za ulazak, dolazi i Pješak bacit koju kajlu i malo nam se rugati. Oboje odlazimo unutra, Josip oprema, ja crtam, a Pješak odlazi prije nego ga uhvati mrak. Spuštamo se niz vertikalu duboku 25 m, dolazimo na dno, uvjeravamo se da je to zaista jama Aj rajfu tako što smo pronašli točku označenu kladivom. Pošto je osim crtanja drugog ulaza i vertikale cilj bio i napredovati kroz jedno suženje, penjemo se kojih 5 m uz vertikalu kojom smo došli, zaljuljamo se i parkiramo na vrhu tog penja gdje se nalazi zaglondžani prolaz, ali vrlo uzak. Nekako je ispalo da smo oboje pre široki za to suženje i da bez proširivanja neće biti napretka te se nakon sat i pol pokušavanja na razne načine dogovaramo kako ćemo to ostaviti za sljedeći put. Obzirom da se na zidu iznad suženju nalazi velika količina koraloida te se osjeti strujanje znatno hladnijeg zraka iz smjera suženja, složili smo se da je to objekt u koji ćemo se ionako vratiti. Bacanjem kamenčića još jednom smo ustanovili značajan potencijal. Krećemo van, a na grebenu iznad ulaza čekaju nas Matko i Nela. Svi skupa vratili smo se u logor ok 21 sat gdje nas je dočekala gozba s 3 slijeda i uzavrela atmosfera.
Matko i Nela, na padini iznad jame Aj rajfu pronašli su, istražili i nacrtali špilju netipičnu za Crnopac. Horizontalno se pruža 26 m, a kako se kaskadno spušta od ulaza prema kraju, dubina joj iznosi 13 m i izrazito je bogata speleotemima.
Kroz isti taj dan, Babić, Tila i Mrki prošetali su se do logora Jama Vjetrova gdje su ustanovili da se medo nije usrećio sa začinima koje je pronašao. Sredili su logor i vratili se natrag na logor Oaza.
U sklopu produženog vikenda i svih planiranih akcija za taj period, otišli smo Vuk, Jamić i ja (Nicola) kao jedna ekipa u JSC, ulaz Oaza. To jutro (četvrtak) krenuli smo kombijem Nela, Jamić, Vuk, Marina (SOV) i ja Zagreba i stigli u Gračac oko 11h. Marina se odmah odvojila i pridružila Estaveli u Mudima, a mi ostali zaputili smo se prema logoru Oazi. Tamo smo stigli oko 16h, pojeli, prepakirali se, ostavili Nelu da se grije uz vatru, i krenuli nas trojica prema ulazu u Oazu. Plan je bio nastavak istraživanja u Messijeivm suzama, vertikalama koje počinju odmah pored bivka na nešto više od 300 m dubine. U jamu smo ušli oko 18h, došli do bivka u pristojno vrijeme, pojeli, popili i otišli spavati. Drugi dan prvo smo Jamić i ja otišli u 4. suzu iz koje se ponovno ulazi u horizontalni dio između raznih vertikala, gdje smo prethodni put već istraživali Lovro i ja. Ovoga puta smo prvo zamijenili 30 m užeta koje do tamo vodi i onda dovršili jedan kanal kojega prošli put nismo ni pogledali, a za kojega se ispostavilo da je dugačak samo 10 m (ali nismo nešto puno više ni očekivali). Za to vrijeme je Vuk opremao 5. suzu koju su prethodno istraživali on i Josip, a koja se nalazi odmah pored naše suze, gdje je na sredini vertikale morao prečkati do paralelne, neistražene vertikale. Čim smo Jamić i ja završili sa svojim dijelom zaputili smo se za Vukom. Kad smo stigli do njega on je već kopao na dnu vertikale kako bi proširio prolaz do veće dvorane iza suženja, iz koje se čuje strujanje vode. Dok je on kopao, uzeo sam opremu i otišao penjati par metara iznad njega kako bih provjerio meandar koji se pružao u tom istom smjeru. Meandar je nažalost malo preuzak za prolazak s opremom, a iza njega se nalazi vertikala. Vukovo kopanje također nije urodilo plodom zbog velikih glonđi koje se nisu mogle pomaknuti. Zaključili smo kako ovdje ima perspektive, ali da je potrebno proširivati meandar da bi se prošlo. S obzirom na to da za sada imamo još dovoljno otvorenih i prolaznih upitnika, nacrtali smo i raspremili 5. suzu. U bivak smo se vratili oko 23h, ponovno pojeli, popili i podružili se pa otišli spavat. Odlučili smo izaći u subotu kako bismo iskoristili još jednu (posljednju) večer za druženje sa svim pajdašima koji su bivali na ili bliže površini Crnopca. Izašli smo i došli do logora oko 18h, taman na večeru. Ostale istraživačke ekipe se još nisu vratile sa svojih istraživanja. Večer je prošla veselo uz priču i zabavu oko vatre.
U nedjelju prijepodne, pomalo smo dovodili logor u red, a negdje oko 14 zaputili prema Gračacu. Tamo smo pričekali ekipu iz Muda, skupili Marinu i krenuli za Zagreb. Zadnje vozilo u Zagreb je stiglo oko 21 sat.
Napisao/la:
