Drugi vikend za redom članovi SOŽ-a pohodili su Crnopac (JI Velebit). Naime priprema za Ljetni logor Crnopac 2010., u punom je tijeku. I ovaj vikend cjelokupna je akcija bila isplanirana kako bi spremnije dočekali istraživanja koja se trebaju provesti tijekom ovogodišnjeg ljetnog logora.
Za spomenutu akciju bila su zadana četiri osnovna cilja:
- Nabava cjelokupne speleološke i druge opreme u Zagrebu i transport do baznog logora
- Transport opreme do bivka (podzemnog logora) u jami Muda Labudova
- Preopremanje i popravak dijelova jame Muda Labudova
- Topografsko snimanje ulazne vertikale jamskog sustava Kita Gačešina – Draženova Puhaljka
Ovaj vikend bili smo u nešto većem broju na Crnopcu tako da je ekipu sačinjavalo 7 SOŽ-ovaca i to redom Nikolina Barišić – Nina, Ivan Mišur – Ivo Vrlika, Josip Dadić – Joca Gračani, Ruđer Novak – Ruđo, Bernard Bregar – Berni, Danko Cvitković – Pješak i Stipe Tutiš. Ipak naš dolazak nije teka glatko, ponajviše zbog problema s organizacijom prijevoza, ali ipak smo uspjeli doći do planine. Dakako sve je to utjecalo da nismo ispunili sve zadane ciljeve ali dosta toga smo ipak napravili.
Crnopac 2010 
Crnopac 2010 Muda labudova
Tijek akcije:
Prošli tjedan proveli smo u planiranju ljetnog Logora kao i kupovini potrebnih stvari i opreme. I nakon što smo većinu stvari pripremili za ukrcaj, kombi se nije dao iz Zagreba. Naime zbog kvara kombija gotovo je propala cijela akcija. Ipak, takva sitnica nije pokolebala ekipu. Raznim improvizacijama i nekako pomalo spontano, krenulo se put Gračaca u petak poslijepodne. Josip i Ivo sjeli su na autobus s namjerom da ih u Gračacu preuzme Pješak i posuđenim autom prebaci do parkirališta pod Kitom, dok su ostali, krcati opreme, u maloj posuđenoj Toyoti, krenuli iz Zagreba negdje oko 9 uvečer.
Svi smo se našli oko pola jedan u noći na parkiralištu pod grebenom Kita Gaćešina, s osmjehom na licu, jer iskreno nismo očekivali ovakav susret. Neki su stigli težim putem, drugi naizgled lakšim ali bitno je da su svi bili na pravom mjestu. Kombi je kumovao tome da smo gotovo svu pripremljenu opremu morali ostaviti u Zagrebu, ali ipak je ostalo nešto posla oko transporta.
Digli smo se do logora na Jami Vjetrova, vatra, pokoje pivo, vruća noć i spavanje. Sutradan se dijelimo u dvije ekipe. U prvoj Nina, Ruđo, Berni i Stipe odlaze do jame M. Labudova preopremiti dijelove objekta, popisati još jedan dio opreme koji je već iskorišten u jami, otvoriti sigovinom zapečene karabinere koji stoje već dvije godine u jami, transportirati dio opreme do podzemnog bivka i dijelom pripremiti bivak, spustiti se do -500 metara i uzeti uzorke vode za fizikalno kemijsku analizu te provjeriti razinu vode u završnom sifonu. Ovaj ulazak u jamu je ponajviše poslužio kao vježba Ruđeru i Berniju za predstojeću ekspediciju u Lukinoj jami, kao i Nini za stjecanje dodatnog iskustva. Ulazak u jamu krenuo je oko 2 popodne u subotu i završila oko 1 u noći sa subote na nedjelju.
Za to vrijeme Ivo, Josip i Pješak su ostali u logoru s namjerom da nanovo nacrtaju ulaznu vertikalu obližnje jame Draženove Puhaljke i time otklone nedostatke ranijeg nacrta. Spomenuta vertikala zapravo je gornji ulaz u jamski sustav Kita Gačešina – Draženova Puhaljka, trenutne dubine od – 530 m i horizontalne duljine od 12 100 m. Posao crtanja bio je relativno brzo gotov, iako je i ovoga puta bilo tzv. čokiranja (zapinjanja) na izrazito uskom ulaznom dijelu jame. Mladići su se nakon toga zdušno bacili na izradu WC-a što im i nije pošlo za rukom, ponajviše zbog prijetećih ljetnih neverina. Približno u 2 sata u noći, sa subote na nedjelju, obje su se ekipe našle uz vatru, pivu i mesni doručak s gradela. U nedjelju smo još popisali stvari u logoru i krenuli prema Zagrebu.
Na kraju, Ivo Vrlika je ostao na Cnopcu, sam u noći, ali uvjereni smo da ćemo ga sresti već idućeg vikenda.
Napisao/la:
