Odradivši uspješno prvi vikend speleo škole na Žici i Gorskom zrcalu, školarci su bili spremni usvojiti nove, ali i ponoviti novostečene vještina na drugom vikendu speleoškole. Ovog vikenda (25.-26. 3. 2023.) bili smo u špilji u kamenolomu Tounj i sustavu Matešićeva špilja – Popovačka špilja.
Kišno subotnje jutro bilo je prikladan uvod u lajtmotiv ovog terena, a to je – mokro. Ekipu su činili voditelji terena Lea i Milivoj, instruktori: Aco, Anita, Borna, David, Matko, Mirna, Pavao, Santa, Sara, Stipe, Tila, Vida, Zrinka, Zvone, te školarci: Anamarija, Alexis, Eva, Hrvoje, Igor K., Ivan, Klara, Leonard, Luka, Matija, Silvija. Okupili smo se ispred Odsjeka oko 8:00, potrpali opremu i ruksake u vozila i krenuli put Tounja uz kratko zaustavljanje u Supernovi u Karlovcu gdje smo obavili kupovinu. Nakon brze kave u Tounju, dolazimo do kamenoloma gdje se nalazi špilja. Kraj stare željezničke stanice parkirali smo vozila i presvukli se u odjeću prikladnu za naš prvi posjet špilji u sklopu ovogodišnje speleoškole. Špiljom smo se kretali u nizu jedan instruktor – jedan školarac (vlakić) što je sveukupno trajalo oko 4 – 5 sati.
Odmah po ulasku uočili smo koloniju šišmiša o kojima nam je instruktor Stipe održao zanimljivo predavanje u potpunom mraku špilje što je bio poseban doživljaj.
Vježba kretanja po špilji s rasvjetom nastavila se dalje. Jedan od izazovnijih dijelova bio je onaj kada se trebalo popeti uz „Sise“ što nam je svakako ostalo u pamćenju, bilo po uspjehu ili neuspjehu. Zadnja postaja bilo je jezerce koje je dio ekipe odlučio preći, smočivši se do pojasa (ovisno o visini), a dio, u nadi da će se bar djelomice suhi vratiti u vozila, pričekao ih je na „obali“. Istim putem vratili smo se do izlaza iz špilje i ubrzo shvatili da je nadanje ludom radovanje jer ovo je bio dan koji donosi kišu i do željezničke stanice nas je kiša sve oprala.
Mjesto za logorovanje se nalazilo uz rijeku Koranu kod ulaza u Popovačku špilju, a posebnu čar dao je put do njega kojeg dobar dio ekipe pamti po iznenadnom blatnom toboganu (padali smo k’o kruške). Tu smo postavili šatore, ručali/večerali, zapalili vatru nakon čega je slijedilo naše prvo druženje pod vedrim nebom do kasno u noć.
Drugi dan započeo je prijatnom kavicom uz ostatke sinoćnje vatre i pripremom za nove zadatke. Školarci su bili podijeljeni u dvije grupe, od kojih je jedna ostala na mjestu gdje smo noćili, a druga se uputila na stijenu koja se nalazi kod Matešićeve špilje. Grupa koja je ostala dalje se podijelila na dio koji je vježbao već usvojene čvorove, ali i učio nove s Tilom, te na dio koji je s Milivojem vježbao orijentaciju. Vježba orijentacije sastojala se da od toga da smo trebali uz pomoć topografske karte i kompasa pronaći oznake koje su bile postavljene u okolici. Išli smo u parovima, a za prelazak cijele rute trebalo nam je u prosjeku sat vremena. Grupa na stijeni vježbala je spuštanje i penjanje po užetu, prelazak sidrišta, međusidrišta i uzla. Kod stijene se učilo i što učiniti u slučaju gubitka blokera, odnosno kako se penjati i spuštati po užetu koristeći zamku. Do kraja dana vježbe su bile odrađene, a vremena je ostalo taman da se posjeti Matešićeva, odnosno Popovačka špilja, ovisi s koje strane se ulazi. Po izlasku iz špilje, ekipa se okupala u rijeci koja je za koji stupanj toplija od vode u špilji što je označilo kraj ovog mokrog vikenda. Pospremili smo i pokupili svoje stvari, oružari Leonard i Klara pobrinuli su se za opremu, pogurali auta koja su zapela u blatu pri povratku na cestu, te smo oko 22:00h bili u Zagrebu.
foto: Luka Bariša
Napisao/la:
