Subote gospodnje 28.10.2023 u osam sati i trideset minuta smo se ispred odsjeka skupili Vuk, Sara, Magdalena, Mirna, Pješak i ja (Borna). Cilj terena je bio crtanje jame El Nino koju smo na prethodnom crnopačkom terenu uspjeli samo opremiti. Potrpali smo se u kombi i u razumnu uru došli na okretaljku. Subota je bila predviđena za odmor pa smo je tako i iskoristili.

U nedjelju ujutro smo nakon kofeiniziranja spremili opremu i krenuli u postavama Vuk-Sara, Magdalena-Mirna-Borna i Pješak čuvar logora.

Nakon nekog polusatnog gaženja prema Paležima stigli smo na greben gdje smo se podijelili u već predviđene ekipe. Sara se jako čudila kako je Vuk potrošio 6 kuna da kupi Orux, a nije ju obavijestio o tom financijskom potezu. Ekipa V-S je radila jamu radnog naziva R2 koja je nekih 30-ak metara zračne linije udaljenja od većeg ulaza u El Nino. Vuk je postavljao, a Sara mjerila. Mi smo paralelno s njima ulazili u El Nino, samo je trebalo opremiti ulaznu vertikalu a ostatak jame smo ostavili opremljeno od terena prije. Nakon par komplikacija (nismo imali pločica za opremiti ulaz) spustili smo se nekih 120 metara kad smo čuli Vuka i Saru.

ulaz u El Nino
Magdalena rasprema

U dvorani s ledom na dnu se obje jame spajaju. Put kojim je Vuk došao je mjesto gdje smo prošli put gledali u dimnjak, ali smo ušli po mraku pa  nismo vidjeli sunce koje ulazi kroz njega. Srećom nismo bili brži da dođemo na dno jer su u opremanju poslali balvan i par konkretnih stijena na dno dvorane. Nakon kratkog hodanja i debate jel ima metar ili osam metara leda odlučili smo da krenemo crtati s iste točke oni svoj ulaz, a mi svoj. Ja sam crtao naš dio, Mirna mjerila, a Magdalena raspremala. Svi su jedva čekali izaći jer je prilično hladno na djelovima prije dvorane. Ne znamo koliko je stupnjeva jer mi je termometar ostao u kapi. Na izlasku je još bilo vidljivo pa smo odlučili krenuti prije mraka.

dvorana s ledom
ledena jezerca

Tako da na kraju dana imamo već treći ulaz u El Nino. Nažalost, zbog ledenog čepa na dnu, jama trenutno ne ide niđe. Jama je duboka cca 120 metara, velika dvorana na dnu je preko 50×30 metara i svakako je doživljaj hodati po ledenom dnu. Voda je na nekim mjestima formirala male potoke s jezercima koji lagano kapaju prema nižem dijelu gdje se gube ispod leda. Vratili smo se na logor gdje je Vuk spremao grah. Uhvatili smo Pješaka kako igra 27. Level Tower Defensa i baš mu je teško kako nije uspio unaprijediti topove do petog vala.

Ljudi su pijuckali gemište kroz noć, a ja sam spavao snom pravednika 12 sati.

 Ujutro smo se još malo divili jeseni i lagano krenuli za Zagreb.

Napisao/la:

Borna Maleš
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial