U četvrtak 20.4. smo krenuli u 8.30 iz Ž-a Mirna,Sara,Tina i ja (Borna) prema Ogulinu radit Goranove jame.
Odlučili smo se radit toliko da ipak stignemo na sastanak u odsjek navečer.
Oko 10 smo se s Goranom našli na prijatnoj kafici i konzultirali se o kvaliteti makadama jer smo išli sa Mirninim PREDOBRIM SUPER AUTOMATIK Seatom. Goran kaže katastorfa put jer su nedavno šumari izvlačili trupce iz šume (čak nam je ponudio svoje auto). Odlučili smo okušati sreću sa PSA Seatom i iznenadili se što je put bio relativno ok i samo smo par puta nasjeli na kamen, al je Seat tako super da ga nije uopće bilo briga. Stigli smo do lokacije kroz par minuta na par minuta hoda od lokacija jama. Jame imaju radne nazive Jama 1 , 2 , 3.

Prvu jamu smo odlučili riješit ja i Mirna, a sljedeću bi Tina i Sara. Ja sam opremio jamu, a Mirna se skrkala na dno i crtala. Poseban problem ovog terena je bio taj da Mirna i Sara imaju ajfone pa nemaju Topodroid, Tina nema instaliran, a ja sam zaboravio PIN od mobitela pa me tražilo PUK kod. Na kraju smo crtali na Goranovom mobitelu, a dok sam ja opremao, on je skidao Topodroid. Jama ima 23 m i kvaliteta stijene za fix je dosta loša. Na neke 3/4 vertikale se nalazi meandar od nekih 4-5 m koji se brzo zatvara u malu kupolicu. Gore su nas strpljivo čekali ostali uz Gorana i Bubija koji su naknadno došli. Jama je imala radni naziv Jama 1, nema toponima koji su blizu, a nisu zauzeti, pa smo jamu nazvali Smrdulja.
Odlučili smo nešto pojest i sunčat se na ogulinskom suncu u vrtači punoj medvjeđek luka.

Ostale dvije jame su bile na 50 metara od Smrdulje. Došli smo na Jamu 2, bacili kamen i brzo zaključili da nemamo dovoljno konopa (ponijeli smo 50m) jer je bi nam prirodno sidrište koje je malo dalje od jame uzelo barem 10 metara a stijena na ulazu je u obliku ljuski/kockica koja ne zvuči dobro, pa smo odlučili tu jamu ostaviti za neku narednu ekipu s više znanja i konopa. Jamu 3 budućeg imena Kišna jama je Tina opremala, a Sara crtala. Jama je nešto plića od prijašnje Smrdulje, ali je dosta krušljiva i blatna. Tina je pri dnu našla mrtvog pauka koji je bio kompletno bijel od gljivica (dost ludo, ne), pa ga je Sara pri izlasku nakon crtanja skupila u kutijicu za hranu. Pri Sarinom izlasku je počela iznanadna kiša pa smo se brzo skupili i uputili prema autu.






Pozdravili smo se s Goranom i došli u zagreb oko 21.40 što je bilo debelo iza sastanka.
foto: Borna Maleš