Iako smo na put krenuli odvojenih misija, sve je prošlo po dogovoru i nitko nije kiksao, ili bar mislimo da nije. Josip i Ruđer krenuli su u petak popodne s ciljem ranijeg ulaska u Oazu. Na ulazu u Oazu došli su oko 22h, a prije ponoći su se opuštali i kuhali u bivku. Dobro odmoreni, ujutro su postavili dvije špage kojima se zaobilazi naporna prečnica na putu od bivka za Messijeve suze. Nakon toga otišli su na sam kraj Messijevih suza provjeriti pukotinu u podu koja je zasad neistražena. Kako je suženje prilično usko, proveli su dosta vremena tražeći put kroz njega, no nažalost bez nešto proširivanja špiljari njihovih gabarita dolje ne idu… Potencijalna nagrada zvuči zanimljivo, jer iza suženja kamen pada slobodno 70ak metara, a onda se još nekoliko sekundi odbija od zidova prije zaustavljanja. U ovom dijelu istraženo je više dubljih vertikala, a po Josipovoj i Ruđerovoj procjeni, radi se o prostoru koji se podvlači natrag u smjeru Suze 3 i bivka. U svakom slučaju, nakon malo širenja, ovdje se nudi lijepa istraživačka perspektiva. Dvojac je istraživanje završio postavljanjem i crtanjem obližnje vertikale dubine cca 50 metara u smjeru kanala Megaljenjivac. Vertikala se spaja na otprije poznate dijelove jame, pa su zatvorili još jednu petlju unutar sustava.
Drugi dio ekipe (Stipe, Lovro, Nicola, Zrinka, Tamara) krenuo je malo kasnije u petak iz Zagreba i stigao na Oazu oko ponoći. Sutra dan oko podne Stipe i Lovro ulaze u Oazu, te su se spustili na bivak 13:30. Njih su dvojica raspremili prečicu od Pustinjskog kanala prema Messijevim suzama, budući da sad postoji alternativni put do tamo, a karabineri po prečici su počeli trunut. Susreli su se s Josipom i Ruđerom koji su se lagano kretali prema izlazu iz jame, te nastavili prema kraju Magaljenjivca gdje su prije mjesec dana stali Nicola i Čajko. Tamo su se spustili 50-ak metara niz strmi kanal i kosinu te završili u horizontali. Kanal se dalje nastavljao u više-manje istom smjeru (jugozapad), ali na dvije etaže. Prvo su otišli u donju etažu gdje su nacrtali oko 60 metara silaznog kanala i završili ispod penja od 3-4 metara. Pošto nisu imali opreme za tehničko penjanje, a zrak koji je dosta jako strujao u prijašnjim dijelovima je u potpunosti nestao, nastavili su crtati od penja prema nazad, te kada su došli do mjesta gdje se spaja i druga etaža, slobodno su se popeli i nastavili s radom u gornjem kanalu. U gornjoj etaži strujanje zraka se i dalje osjećao i kanal se vijugavo nastavio dalje. Prošli su oko 100-150 metara gornjeg kanala koji se sudeći po zvučnom odazivu na vikanje nastavlja još dosta dalje. Kanal je bio manjih dimenzija od Megaljenjivca, ali još uvijek poprilično prostran s dolaznim vertikalama. Budući da je bilo vrijeme za povratak, odlučili su ostaviti ovaj dio za neki drugi put. Tandem Stipe-Lovro nacrtali su ukupno oko 150 metara nacrta, te izašli iz Oaze oko 13:00 drugi dan.
Tim Nicola, Zrinka i moja malenkost (Tamara), odlučio se otići u Putek. Pošto smo u Putek krenuli kasnije, ubojica majoneze Nicola je ostavio poruku za prvi dvojac da ako izađu ranije i ne budu jako umorni da krenu s kuhanjem. Cilj odlaska u Putek je bio napraviti prečnicu i vidjeti da li okno koje je bilo vidljivo s već postavljenog smjera ima potencijala odnosno da li se nastavlja. Nicola je postavljao prečnicu i nakon 17 sidrišta, on i Zrinka došli su do okna, dok sam ja sjedila u meandru 30 m iznad njih i imala Božićni koncert s pet šišmiša. Po njihovim pretpostavkama na temelju bacanja kamena, smatraju da sigurno ima 70-80 m za nacrtati. Zbog nedostatka opreme i vremena, izrada nacrta je odgođena za drugi put. Nakon laganog „još ću malo je*avat pa ću ići kući spavat“ drugim riječima smrzavanja izašli smo iz Puteka u točno pretpostavljeno vrijeme u subotu u 2 sata u noći, te se vratili u logor gdje su nas dočekali Josip i Ruđer s prefinom hranom. Za novopečenu prvostupnicu speleologije Putek je bio pravi izazov, pa se u to ime želim zahvaliti Nicoli i Zrinki na velikom strpljenju i dobroj praksi.
U nedjelju ujutro Josip i Ruđer su otišli ranije za Zagreb pošto ih čekaju dječica koju moraju pripremiti za školu, Nicola i Zrinka su otišli provjeriti stanje logora na Jami Vjetrova, a dvojac Stipe i Lovro obavili su svoj dio i vratili su se oko 13:30 u logor. Nakon kratkog pljuska vesela petorka je krenula nazad za Zagreb.
Napisao/la:
