SO HPD Željezničar u periodu od 19. do 21. studenog 2010., istraživao je Frkinu jamu na području Cerovca na jugoistočnom Velebitu, nedaleko od mjesta Mala Popina u Lici. Unatoč lošim vremenskim uvjetima istraživanjem i napredovanjem u jami došlo se do cca -220 metara. Na sreću jama se pruža dalje tako da se istraživanja nastaviti u trenutku kada vremenski uvjeti to dozvole.
Naime, radi se o terenu na kojem su ranijih desetljeća istraživani pojedini speleološki objekti, ali šire područje Cerovca, po trenutnim saznanjima, nije sustavno istraženo. Primjerice, SO Željezničar, je pod vodstvom Jadranka Ostojića Makine još sredinom 80-tih godina istraživao nekoliko speleoloških objekata na spomenutom području, a to su vjerojatno činili i drugi Odsjeci i pojedini speleolozi.
Ove godine, pod vodstvom Udruge studenata biologije BIUS iz Zagreba, a u sklopu međunarodnog istraživačkog projekta Istraživanje bioraznolikosti rijeke Zrmanje 2010, speleološka sekcija BIUS-a je istraživala i popisivala špiljsku faunu na spomenutom području. Tom prilikom, ekipi BIUS-a pridružilo se nekoliko članova drugih društava, pa tako i član SO Željezničar Vedran Jalžić.
Speleolozi su tom prilikom, uz pomoć našeg prijatelja i zaljubljenika u prirodu g. Josipa Frketića, inače nadzornika na području Parka prirode Velebit, došli do informacija o nekoliko objekata na području Cerovca.
Nadzornik Frketić, svesrdno se ponudio i odveo speleologe do pojedinih jamskih ulaza što će se kasnije pokazati izrazito važnim detaljem.
Tada je u jami, koja je nazvana po nadzorniku Frketiću, Frkina jama, dijelom istražena ulazna vertikala. Tijekom opremanja jame, pri dnu ulazne vertikale V. Jalžič je primijetio pukotinu i okno te utvrdio da se jama nastavlja dalje. Spomenuta akcija time je završila, ali saznanje da jama ide dalje potakla je članove SO Željezničar da se ubrzo upute u daljnja istraživanja.
Nakon par razgovora ekipa iz SO Željezničar krenula je u daljnje istraživanje Frkine jame. Tijekom ove vikend akcije istraživačku ekipu činili su članovi SO Željezničar Petra Kovač Konrad, Zvonimir Završi, Dalibor Jirkal – Dado, Branko Jalžić – Bančo, Vedran Jalžić – S/Vex i Stipe Tutiš.
Ciljevi akcije:
Istraživačka akcija u terminu od 19.-21. studenog 2010., imala je više ciljeva:
- Daljnje napredovanje i istraživanje u objektu.
- Topografsko snimanje istraženo dijela objekta.
- Prikupljanje faune.
- Fotografiranje.
- Vježba za manje iskusne speleologe pripravnike.
- Dodatno rekognosciranje terena
Pristup:
Što se tiče pristupa spomenutom području najjednostavniji je tako da se državnom cestom od Grača prema Kninu dođe do mjesta zvanog Mala Popina, gdje se sa glavne ceste skrene desno u polje, pa strmim makadamom u planinu, približno 4 km do livade i područja koje je na karti imenovano toponimom Cerovac. Potrebno je napomenuti kako tijekom kišnog perioda treba pripaziti kojim prijevoznim sredstvima se prometuje po spomenutom makadamu ( i dalje) jer je na nekim mjestima gotovo neprolazan zbog velike količine blata i vode.
Tijek akcije:
Nakon spremanja opreme, kupovine i preuzimanja još vrućeg materijala iz prijateljskog nam Hrvatskog biospeleološkog društva, krenuli smo u petak navečer put Gračaca.
U Gračacu smo organizirali primopredaju vrućeg tiskanog materijala s Antonijom iz SO HPK Sveti Mihovil koja je tom prilikom preuzela novotiskani Atlas špiljskih lokaliteta faune Republike Hrvatske i sretno otišla za Drniš, a mi put Male Popine.
Nakon krače vožnje i blatnog makadama smjestili smo se na livadi (na karti lokalitet nosi ime Smrdljivac), podigli šatore i uz vatru i druženje s mladom lisicom lagano utonuli u san.
Drugo jutro spremili smo potrebnu opremu i nakon 45 minuta hoda po makadamu i šumskoj vlaki, koja se pretvorila u žitko blato stigli smo do ulaza u Frkinu jamu. Ulaz u objekt dimenzija je 7×5 metara i nalazi se 848 metara nad morem.
Nakon pripreme i provjere opreme podijelili smo se u dvije ekipe. Prva u sastavu Vedran, Dado i Stipe imala je zadatak opremati i topografski snimati objekt, dok je druga ekipa u sastavu Bančo, Petra i Zvonimir imala zadatak, prikupljati faunu i fotografirati objekt
Već na ulaznoj vertikali bilo nam je jasno kako će kiša, koja je obilno padala prijašnje noći ali i ranijih dana, uvelike ohladiti speleologe.
Već do dubine od cca – 80 metara došli smo gotovo mokri. Naravno, voda nas nije omela i nastavili smo daljnje napredovanje. Vizualnim pregledom ulaznog dijela jame zaključili smo kako se radi o velikoj pukotini koja se nakon ulazne vertikale malo sužuje. Nakon prolaza kroz okno ulazi se u vertikalu čiji su zidovi/stijene prekrivene debelim slojem sigovine i takvo stanje prevladava do cca -220 metara gdje smo se tijekom napredovanja zaustavili. Na spomenutoj dubini od cca -220 metara akumulatori su iz nepoznatih razloga zakazali što je spriječilo daljnje istraživanje. Isto tako nakon nacrtanih nešto više od 70 metara vertikale i laser je od silne vode i vlage prestao služiti. Dakako, u međuvremenu smo fotografirali unutar objekta i skupili nešto faune, što sigurno ide u prilog našim biolozima.
Nakon otkazivanja akumulatora i lasera, te zbog najave dodatnih oborina odlučili smo raspremiti jamu i vratiti se u logor. Na svu sreću nismo bili tužni jer jama ide dalje!
Upravo ta činjenica olakšala nam je povratak po mraku i glibu do baznog logora na Smrdljivcu. Nakon večere i pokoje pive, kiša i grmljavina prekinuli su naše druženje tako da smo zaspali uz zvukove nadolazećeg juga.
Drugo jutro kiša je nastavila padati, te smo ubrzo raspremili logor i otišli za Zagreb. Još smo popili kavu u Gračacu sa prijateljem Josipom Frketićem, zahvalili mu na svakoj pomoći i ono što je najvažnije dogovorili daljnju suradnju. Takva suradnja sigurno je dobar primjer kako speleolozi i nadležne službe mogu kvalitetno, stručno i na obostrano zadovoljstvo surađivati na terenu.
Na kraju možemo zaključiti kako ciljeve istraživačkog vikenda na Cerovcu nismo do kraja ispunili, ali tko mari kad je najvažnije da se ubrzo vraćamo u Frkinu jamu.