Prije dvije godine Speleološki odsjek Željezničar započeo je istraživanje Vranovinskog ponora – špilje duge oko 300 metara, smještene u mjestu Vranovine, zapadno od Perušića. Ove godine odlučili smo dovršiti tu priču.
Na teren smo krenuli u petak (06. svibnja) u večernjim satima. Sastav čine Stipe Tutiš, Ruđer Novak, Robert Rosić, Ante Sušić i Sanja Sviben. Uz tonove pjesama (koje je odabrao Antiša) vozimo starom cestom prema Perušiću, gdje smo popili pivo u Cadillacu. Zahvaljujući prijašnjem Stipinom i Rosićevom iskustvu s ovim terenom, noć smo proveli u drvenom kućerku uz gornji tok rijeke (ponornice) Like. Nakon što smo omastili brk, isplanirali sutrašnji dan i popričali, spremili smo se u krpe.
Subotnje jutro (07. svibnja) osvanulo je vedro i sunčano pa smo se prije polaska u špilju odlučili na jedan romantičan doručak na travi. Nakon pospremanja i dvadesetak minuta vožnje stigli smo na svoje odredište u Vranovine. Ulaz u špilju sakrilo nam je žbunje pa smo se zabavljali traženjem ulaza, no oko podneva ulaz je pronađen i fotografiran. Obzirom da postoje dva ulaza našli smo se u dilemi koja je mudro rješena u korist lakšeg ulaza. Cijeli Vranovinski ponor položen je više-manje horizontalno. Oko 300 metara hodanja i provlačenja kroz suženja i manje dvorane djelilo nas je od veće dvorane s jezercem gdje se stalo u prethodnom istraživanju. Tu smo uzeli uzorke za ispitivanje fizikalno-kemijskih parametara i mikrobiologije vode. Iako je Ruđer imao kupaće gaće i čvrstu volju da se bućne u jezerce i prepliva ga, nekako je odustao od te ideje budući da jezerce nije pretjerano duboko, a plivanje nepotrebno jer je Ros uspio proći jezero okolnim putevima. Nakon utvrđivanja što je do sad nacrtano te istraživanja i otkrivanja novih kanala, dvorana, horizontalnih pukotina i prostora koje još treba nacrtati, podijelili smo se u dvije ekipe s ciljem dovršenja topografskog snimanja koje je započeo Stipe prije dvije godine.Crtaće ekipe činili su Ros i Stipe te Ruđer i Sanja, a samotni vuk Ante, budnog je oka fotografirao i lovio špiljske detalje svojim objektivom. Sanji, novopečenoj speleološkoj pripravnici, izrađivanje nacrta, otkrivanje novih prostora i napredovanje kroz neistražene kanale, bilo je uzbudljivo iskustvo.
Kad smo završili s crtanjem, polako smo izmigoljili na danje svjetlo. Nakon spremanja i presvlačenja, oko 18 sati, nasred livade pripremili smo piknik i usporedili nacrte te krenuli u Zagreb.
Napisao/la:
