JAMSKI SUSTAV CRNOPAC - OAZA (16. - 18.4.2021.)

Nakon prošlogodišnjih uspješno provedenih speleoloških logora i niza akcija u Jamskom sustavu Crnopac koje su, između ostalog, rezultirale spojem jame Oaza i Muda Labudova došlo je vrijeme za nova istraživanja u sad već poznatom jamskom sustavu. Analiza postojećih topografskih nacrta ukazala je na mogućnost raspremanja određenih dijelova jame Oaza što bi olakšalo i logistički omogućilo daljnje napredovanje u još neistraženim dijelovima. S obzirom da su vikend istraživačke akcije moguće u relativno dostupnijim dijelovima blizu samog bivka odluka je pala na nastavak istraživanja u izrazito perspektivnom kanalu Messijeve suze, u kojem se nalazi više upitnika odnosno vertikala koje dosad nisu došle na red za istraživanje.

S obzirom da je u akciji od 6.-8. 11. 2020. pronađen spoj iz vertikale Pisoar( Oaza) s Pi kanalom u Mudima Labudovim te da su istraženi svi upitnici osim jednog kanala (bypassa) koji se sporedno vraća na kanal prema Tatuinu, odlučeno je da se odradi akcija koja bi imala dva glavna cilja:

Topografsko snimanje zaobilaznog kanala na 530 m dubine
Raspremanje opreme od spoja u Mudima i cijele Pisoar vertikale

Ostvarenjem navedenih ciljeva omogućilo bi se dopremanje više od 400 m užeta i sidrišnih kompleta na bivak potrebnih za daljnje istraživanje u Messijevim suzama.

S obzirom da nam vrijeme nije bilo naklonjeno i nakon par tjedana čekanja odlučili smo ipak krenuti u akciju 16. 4. – 18. 4. 2021. u sastavu Ruđer Novak, Lovro Lučev, Nicola Rossi i Josip Dadić.

Vremenska prognoza je obećavala snijeg i niske temperature stoga smo krenuli ne znajući hoćemo li uopće moći doći do jame. Kombi naravno nije stigao do drugog parkinga na Crnopcu ali smo kroz nekih dva i pol sata po snijegu uspjeli doći do logora Oaze gdje smo prespavali u toplome opet računajući na to da možda nećemo moći doći do jame jer je snijega bilo poprilično na cijelom putu. U subotu nakon doručka krenuli smo prtiti put do jame i uspješno se doteturali do ulaza. Ovaj put su nam ledene sige na ulazu prijetile ali smo ih porušili i oko 12 i 30 krenuli u jamu. Uz usputnu provjeru užadi i sidrišnih mjesta došli smo na bivak gdje smo se kratko rekuperali i nastavili dalje. Manje-više sve je teklo glatko pa smo relativno brzo došli na mjesto za početak posla gdje smo se podijelili u dvije ekipe. Ruđer i Lovro krenuli su crtati zaobilazni kanal, a Nicola i ja do vertikale koja vodi u Pi kanal gdje nas je dočekala voda u slapovima. Mokri do kože respremili smo prvih 50 metara užeta i sidrišta te krenuli natrag do dogovorenog mjesta. Ruđer i Lovro su također imali iznenađenja jer je zaobilazni kanal bio značajno dulji od očekivanog (160 metara) pa je crtanje i potrajalo puno duže od planiranog. U međuvremenu Nicola i ja smo se smrzavali čekajući povratak druge ekipe koja je nakon nekoliko sati prilično izmorena i došla. Napokon smo mogli krenuti penjati da se zagrijemo i počnemo raditi iako smo zbog hladnoće i dužeg čekanja izgubili dosta energije i vremena. Nicola i ja smo uspješno raspremili sve do početka vertikale Pisoar, a kako je već bila nedjelja 3 ujutro odlučili smo taj dio raspremanja ostaviti za drugi put s obzirom da je teži dio posla obavljen. Poprilično umorni stigli smo na bivak u 4 ujutro gdje nas je čekala topla juhica i naša dva izmorena prijatelja. Oko 11 ujutro Ruđer i Lovro kreću van, a Nicola i ja pospremamo i popisujemo opremu na bivku te krećemo par sati kasnije. Na izlazu iz jame lijepo izbjegavamo kišu ledenih siga, na kraju sretni da smo ipak izašli. Dolazak na logor i povratak do auta trajao je par sati a kad smo stigli pred kombi otplesali smo kolo sreće zadovoljni što smo ipak veliki dio posla obavili unatoč preprekama.

Autori fotografija: Ruđer Novak, Lovro Lučev, Nicola Rossi