Kako se zove mjesto na 22 m od Kite i Muda? Oaza?

Tko: Hanžek, Coki, Nela, Milivoj, Nicola, Vuk, Sara, Ines, Lovro, Talaja, Kiki i Milena
Kada: ekipa Vuk, Lovro, Talaja i Milena do 30.4. a ostali do 28.4.
Što se radilo: Oaza i objekti okolo (Kikulja, Ključna jama).
Kako je to bilo: Unatoč ne tako lijepim prognozama u četvrtak je odlučeno da se ide na produženi vikend. Nalazimo se u petak, standardno kod Željezničara i kreće se u 19:00 h. Dobro natovareni Žombi i Sivko pomogli su nam prevaliti put do druge okretaljke. Po putu kiša, po putu pljusak, ali kako dolazimo u Gračac sve staje te odlučujemo bez pauze krenuti dalje. Već prvu večer dolazimo do logora i svi smo mirniji jer smo uspijeli što smo naumili i sada smo sigurni da će prvi tim Kiki i Hanžek uspijeti ući ranom zorom (čitaj oko 11:30 h).

Izvještaji ekipa iz Oaze:
Ujutro s logora, ekipa za Oazu kreće oko 11:00 h. Svi redom ulazimo i dogovor je da se čekamo u bivku gdje će se raditi daljni planovi. Oko 14:00 h svi smo na bivku i podjelili se u tri tima – Hanžek/Kiki (HK), Talaja/Lovro (TL) i Vuk/Milena (VM).
Tim HK (27.4. do 28.4.), jurišno izvidnički tandem Sunto – išli su ispred tima TL, tehnički penjali te opremili dva penja u Zagorskom kanalu. Razmjenjuju dojmove i perspektive kanala s timom TL kako bi lakše i efikasnije topografski snimili kanale. Pri izlasku pokazuju dobru volju i odnose bušilicu i prazne baterije (prazne su lakše) te preopremaju vertikalu iznad Kalinića bivka.

Tim TL (27.4. do 29.4.) – topografsko snimanje Zagorskog kanala. Kanal je fosilni s velikom količinom crvenog sedimenta, velikim glonđama i nekoliko vertikala koje još nismo istražili. Na otprilike pola kanala nalazi se penj u zarušenoj vertikali. Penjem se dalje nastavlja u Zagorski kanal koji završava dolaznom tubom koja se pruža u smjeru jugoistoka.
Zagorskim kanalom od mjesta račvanja prema sjeveru/sjeveroistoku dolazi se do novog penja od nekoliko metara kojim se ulazi u dvoranu  gdje počinje novi kanal – Kanalčina. Iako se odvaja od Zagorskog kanala dubine kanala su slične. Kanalčina ima nekoliko perpesktivnih upitnika, a iz dvorane u koju se dolazi nakon penja, kanali se nastavljaju u dva supotna smjera iz kojih se vide dvije kose pukotinske ploče iza kojih se nastavljaju vertikale (jasno se čuje voda).

Tim VM (27.4. do 29.4.) – spuštaju se u dublje dijelove Oaze, do dna Zagorske vertikale (tada najdublja točka na -469m) . Prolaskom kroz uski meandar nalazi se uzak i neperspektivan penj ispod kojeg je duboki blatni nanos iz kojeg se dalje procjeđuje voda. Objekt dalje nastavlja spuštanjem manjim vertikalama (dvije) i skokovima bez značajnih dolaznih kanala ili penjeva te završava u dvorani u koju se slijeva voda na dno koje je zatrpano blatnim nanosom. Voda dalje otječe u usku pukotinu gdje nema perspektive za daljnji prolazak. Drugi dolazni dio završava penjem u uski meandar u kojem također nije uočena perspektiva. Ovi dijelovi su topografski snimljeni.

Na otprilike pola druge vertikale (koja vodi do trenutno najdublje točke na -510m) odvaja se bočni ogranak. Bočni kanal je promjera 2m te se u njemu osjeća jače strujanje zraka. Bočni kanal je preko polovice visine zatrpan sedimentom, a nakon 30-tak metara dijeli se u dva ogranka, silazni i uzlazni meandar. Uzlazni meandar završava sa sifonom dok silazni završava vertikalom (jasno se čuje voda) koju treba dalje istražiti.

Vrijeme provedeno u bivku (27.4. i 28.4.):
Naglasak je apsolutno bio na održavanju topline i uzavrele atmosfere što je rezutiralo stiskavcem u vrećama, ugodnim noćnim kulinarskim delicijama, vraćanjem u dane mladosti kad su se gledale poučne emisije, osmišljavanjem novih jamskih recepata i jamsko eko pranje suđa.
29.4. prije odlaska zadnjih ekipa Stipe i Lovro rade detaljan popis stvari na bivku.

Tim HK izlazi iz Oaze 28.4. u jutarnjim satima, a timovi TL i VM 29.4. u popodnevnim satima.

Slika vrijedi 1000 riječi ili 22 metra?

Istraživanjem Zagorskog kanala na dubini od oko 350 metara dolazi se do dva penja, nakon prvog penja koji se nalazi na mjestu račvanja kanala dolazi se do isprane dolazne tube promjera oko 3 metra u smjeru jugoistoka prema jami Muda labodova. Svega 22m tlocrtne udaljenosti od Čupofixa.
Nakon račvanja nastavlja se kanalom i dolazi se do drugog penja kojim se ulazi u dvoranu iz koje idu dva kanala u obliku kosih ploča (rasjednih, odvojenih od pola do jednog metra), jedan u smjeru sjevera prema Kiti na dnu kojeg se čuje voda, dolazni meandar iz Kite? Udaljenost, 22m tlocrtno.

Brojevi
Nova duljina jame je 2265m (trenutna duljina bez odbijenih vlakova)
Nova dubina jame je -510m.

Izvještaji ekipe koji su radili jame blizu Oaze:
27.4. – Nicola, Sara i Ines oko 11:20 h kreću u rekognosciranje područja južno od logora. Našli 3 jame i  poskoka. Nakon rekognosciranja odlaze do Kikulje. Zabijaju pločicu, fotkaju ulaz, uzeli koordinate te se vraćaju prema logoru oko 16:00 h. Odlučuju se do logora ići starim putem oko Dušmana peći.
Nakon skupnog obroka odlaze spavati oko 22:00 h.

28.4. – Nicola, Sara, Ines i Nela odlaze do Ključne jame. Nicola postavlja jamu dok Nela s curama ponavlja crtanje i crta ulazni dio. Taman kad je Nicola postavio jamu do kraja cure su bile gotove s crtanjem te se svi spuštaju. Jama je duboka 20-tak metara i nema perspektive za dalje. Ines rasprema jamu i dolaze do logora oko 15:00 h. Tim HK iz Oaze su već na logoru i nakon spremanja stvari kreću za Zagreb. Okrjepa u Zvonimiru.

29.4. oko 20:00 h timovi TL i VM stižu na logor. Umjesto kuhanja uživaju u mezi i dobro skrivenim/još bolje nađenim hmeljskim proizvodima.
Druženje traje do sitno u noć, hladnu noć.
S logora odlaze do Sivka oko 10:00h. Uz pokoje driftanje (objašnjenje: Drift podrazumijeva specifičan stil vožnje automobila) sretno se spuštaju u Gračac gdje se obavlja shopping pred put za Zagreb i gdje ostavljamo Lovru koji je odlučio istražiti planinarske putove Crnopca uz pomoć Gabi koja stiže iz Zadra.
 Toliko od produženog vikenda.

Kita, Muda vidimo se…kroz Oazu naravno

Podijelite na Facebooku