U toplini i nevinosti prostorija kluba izrodila se ideja o odlasku u Kicljeve jame. Sve je trebalo biti vrlo jednostavno; Dado, Ivo i Ivana doći će u Kamanje na skup speleologa u subotu navečer. Tamo će se ukrcati Zvonac i četveročlana ekipa uputit će se u Ravnu Goru gdje će se u nedjelju nanovo pogledati perspektive Kicljevih jama. No, kakve poteškoće čekaju malog Ivu i njegove prijatelje otkrijte u nastavku.
Subota 19.11.2011.
Došli smo na skup speleologa u Kamanje gdje nas je dobra atmosfera stavila na kušnju. Nadljudskim naporima, no čvrsto i odlučno, odhrvali smo se čarima žive muzike i aklohola. Tek je Dadi polet i zanos muzike, te društvo naših dragih prijatelja, poljuljalo samopouzdanje, odlučnost i nadaleko poznatu čvrstinu duha. I mene je počela načinjati trunka sumnje – mislio sam da nikad nećemo otić od mjesta koje karakterizira teška glavobolja ujutro. Tad se pojavila ona u jakni od najlona; Ivana je uz pomoć ZiZija uspješno obrlatila Dadu te ga vratila na pravi put. Napustili smo skup vedra duha i krenuli ka Ravnoj Gori i Kicljevim jamama. Oko 22h došli smo nedaleko od jame gdje smo zapalili vatru, složili šator i objedovali, a zatim pošli na spavanje. Složili smo se da je ova situacija u kojoj Željezničari okreću leđa tulumu presedan. Da li je to dobro? Što nas čeka u budućnosti?
Nedjelja 20.11.2011.
Ujutro razbuđivanje, kavica, doručak… Spavali smo dobro unatoč izvorištu sumpora koje je očito bilo u središtu šatora. Obukli smo se i krenuli prema jami. Ušli smo u ulaz bliži makadamu (Velika Kicljeva jama). Ulaz je markantan i velik, a nakon cca 40-tak metara vertikale dolazimo na izrazito nestabilan sipar zatrpan sa velikim balvanima i granama koje nestabilno stoje na kosini. Kako svako malo nešto sklizne s kosine sipara izbjegli smo ga prečenjem po desnoj strani kanala te smo ušli u vertikalu od 20-tak metara. Ona vodi do dvorane iz koje se novi sipar strmo spušta prema ostatku jame. Uspješno smo savladali nekoliko skokova te smo naišli na dvije vertikale; prva se nalazila na desnom zidu meandra, a nedaleko od nje, na lijevom zidu meandra, nalazila se i druga.
Obzirom da smo potrošili sva užeta i pločice na ulaznom dijelu tu je naše istraživanje završilo, te smo se lagano uputili van. Pri povratku, na jednom od manjih skokova našli smo puško-mitraljez AK-47, popularno zvan Kalašnjikov (aka kalaš), u vrlo derutnom stanju. Samo prisustvo oružja, ta težina i hladnoća hrđavog željeza u našim rukama, probudila je ono iskonsko zlo koje svaki čovjek nosi u sebi. Osjećali smo se snažno i moćno pa smo te divlje trenutke ovjekovječili s nekoliko fotografija. Van smo izašli oko 17 h, spakirali se i otišli za Zagreb.
Inače, Sustav Kicljeve jame sastoji se od dvije jame: Velika Kicljeva jama i Mala Kicljeva jama, koje čine jedinstveni objekt. Istraživanje je započelo 1963., a dovršeno je 1985. Duljina svih kanala iznosi 1075 m, a dubina je 285 m. Istražio ju je SO HPD Željezničar, a u istraživanju su sudjelovali članovi brojnih drugih odsjeka.
Četu Željezničara u ovoj akciji činili su: maršal Dado Jirkal(mr. prdac), pukovnik Ivo Mišur te ročnici Ivana Butko i Zvonimir Završki (ZiZi).
Kompletnu foto galeriju možete pogledati ovdje.
Napisao/la:
