ČETVRTAK 8.6.2023.
U četvrtak ujutro smo se okupili ispred odsjeka Sara, Leo, Mirna , Argo i ja (Borna).
Ide se u Ogulin. Trpamo stvari u Seata i krećemo autocestom prema Ogulinu. Oko 10 stižemo u Ogulin i odmah krećemo u šumu prema lokaciji dvije rupe koje su nam se na Oruxu činile najbliže za doći. Taman što smo potrpali opremu ususret nam dolazi Goran s prijateljem i Bubijem i ponudi nam prijevoz do planinarskog skloništa uz kojeg se nalaze rupe. Objeručke prihvaćamo. Pošto smo ponijeli samo jednu bušilicu svi radimo zajedno. Opremam jamu, ulaze Sara i Leo crtati a Mirna se javila za raspremiti. U to vrijeme se nebo otvorilo i mene, Mirnu i Arga je pošteno oprala dvosatna kiša, a mi kao pravi kolege smo napravili sklonište i čekali ih da nacrtaju. Ljude crtače je BRICK zezao jer se odspojio i odlučio da mu se baš ne spaja ponovno. Oni izlaze, izlazi sunce. Ležimo na travi, pijemo pivu i baš nam je dobro. Nakon izležavanja odlučimo da nam je dosta i idemo lagano prema autu mokrih nogu. Putem smo sreli lokalce koji su nam rekli za neke jame i perspektivan teren u blizini i da neki ljudi postavljaju čavle po makadamu i da ljudi probijaju gume. S zanimanjem slušamo i sjedamo u auto. Žurimo da stignemo na sastanak al smo skužili da od toga ništa kada nam je pukla guma na Lučkom. Dok smo čekali Generali šlepu do najbliže benzinske da promjenimo gumu, pričali smo o teorijama zašto nam je pukla guma. Stižemo u Ž oko 10.30 u noći. Nagovaramo ekipu da idemo i sutra.
PETAK 9.6.2023.
Sara, Leo, Tamara, Anamarija, Džemo (pas) i ja krećemo za Ogulin u 20:30. Dolazimo u Ogulinsku šumu oko 23:00 i skrećemo za planinarsko sklonište gdje nas je Goran doveo dan prije. Pošto je pala neka jača kiša 700 m od kuće zapinjemo u blatu i odlučimo dalje pješice. Za 10-15 min smo kod skloništa, susrećemo srnu u šumi do kuće (bila je ista vuk) i Tamara komentira kako sklonište izgleda kao početak Cabin in the woods. Krenuli smo igrati UNO i prestali za 5 min jer svak ima druga pravila. Igramo magarca, Sara je magarac a Leo magara_. Ja idem leći uz komentar da u hororima umiru prvi koji idu spavat. U pojedine članove ekipe se uvukao strah od mišje groznice jer je sastav skloništa 90% drvo, a ostalo mišje kuglice.
SUBOTA 10.6.2023.
Pijemo kavu, jedemo, pakiramo se.
Oko 10.45 krećemo prema jamama. Leo i Sara mrze BRICK, uzimaju disto i idu nacrtati jamu od jučer. Jama je duboka 20-ak metara, nekih 50-ak metara ukupne dužine, završava s jezerom i lijepo je zasigana. Karakteristično za Ogulin je blatnjava i mokra. Jama se zove Kakosekosi. Anamarija, Tamara, mali pas i ja idemo u drugu jamu. Opremam, Anamarija crta, Tamara se javlja za raspremanje da mali pas ne ostane sam. Dolazimo do sipara, sve pada, stijena loša i nakon malo razmišljanja odlučimo da je bolje da nastavak pričeka neko drugo vrijeme. Crtamo ulaznu vertikalu i policu pokraj. Nad policom je dimnjak koji se spaja na ulaznu vertikalu pri vrhu. Sara nam donosi disto. Nazivamo jamu Magaraleo. Izlazimo i bježimo od kiše. Dolazi Goran i kao iznenađenje nam donosi mlijeko, instant kavu, pivu i 20 litara vode. Idemo prema kombiju do druge vikendice gdje smo odlučili prespavati do nedjelje. Goran nas vuče sajlom na dva mjesta zbog dubokog blata. Stižemo do vikendice. Kaže Goran blizu ima neka manja rupa pa krećemo prema njoj. Bacamo prvi kamen zvuči malo. Bacamo drugi nešto se kotrlja. A JA UZE TREĆI MALO VEĆI i ode kamen u dubinu, klapa niz police. Krećemo opremat, opet loša stijena, ajde devijator, spuštam se par metara niže, blatna kosina puna smeća, stijena i grana. Odlučimo prečkati da izbjegnemo krušljiv sipar. Ostajemo bez baterije i kompleta za prečnicu, Sara ulazi i donosi novu bateriju i još pločica. Pri početku ulaza u novu vertikalu kreće grmljavina i pljuščina. Kontamo ako krene voda niz kosinu, ode nam sve na glavu u vertikali. Idemo van. Pada manje kamenje. Izlazimo na grmljavinu i nevrijeme. Presvlačimo se i grijemo se vinom.
NEDJELJA 11.6.2023.
Dižemo se, Tamara kuha dupli Goranov nescaffe. Sređivamo sklonište i sjedamo u kombi koji je ovaj put sve riješio bez muke. Nalazimo se s Goranom u Jazzu, pijemo kavu pa pivu, pričamo mu o jami i budućim druženjima. Goranu zahvaljujemo na svemu, al baš mu hvala!!! Putem kući skrećemo u Tounjčicu koja je zbog visokog vodostaja neprohodna bez mokrih nogu, a mi nemamo više suhih. Zujimo oko Tounjčice i divimo se okolišu. Svađamo se jesmo li našli metamorfnu, sedimentnu ili magmatsku stijenu. Nitko nije geolog. Posjećujemo i Ozaljski dvorac, Leo priča o masonima i Bandićevoj povezanosti s njima dok gledamo grb na ulazu. Jedemo dvije jumbo pizze i pičimo za Zagreb. Dost dobar Ogulin.
Napisao/la:
