U trajanju od 27. travnja do 1. svibnja po prvi puta ove godine je organizirana speleološka vikend akcija na Crnopcu. Time je otvorena sezona “željezničarskog lova u dubinama” za 2012. godinu. Kroz period održavanja kroz kamp je procirkuliralo 35 individua od kojih je bilo 10 školaraca, više penzionera, planinara i dosta speleologa. Stoga, veselja i špiljarenja nije usfalilo čak ni najneiskusnijima. Osnovni ciljevi akcije su bili odraditi zadnji teren ovogodišnje speleološke škole, odraditi logistiku na logoru na Jami vjetrova, odraditi logistiku u Mudima labudovim (postaviti žicu za telefon, bivke i transportirati potrebnu opremu) i naravno, istraživati ako bude vremena.
Većinski dio ekipe je krenuo u petak 27. travnja u predvečerje na Crnopac sa svrhom pripreme logora na Jami vjetrova, a u subotu popodne se pridružio i ostatak radne ekipe. Speleološka škola u organizaciji Tesle i Petre je uspješno odrađivala svoje zadatke u Jami vjetrova, a kasnije i u Kiti Gaćešini (pet školaraca se u ponedjeljak spustilo do Ašova, malo prošvrljalo u okolici i diglo van), dok su Stipe Tutiš i Dalibor Jirkal – Dado, koji su bili voditelji akcije, razrađivali plan za Muda. Shodno tome, možemo reći da je logistički posao u Mudima odradilo 14 speleologa iz 5 društava (SOŽ 9, SUS 1, SUE 1, SKOL 1, SDI 2) u periodu od 4 dana.
U subotu oko 16 sati se prva kvarnersko-istrijanska ekipa u sastavu Špale, Lovel, Pere, Sova i Magdalena spustila do bivka 1 na -300m. No, zbog problema s telefonskom žicom, logor nije mogao uspostaviti kontakt s bivkom te je ostatak operacije djelomično išao po “filingu”. U nedjelju ujutro Špale, Lovel i Pere su krenuli na -550m. Provukli su telefonsku žicu do bivka u dvorani Bijele spužve gdje su započeli podizati bivak predviđenog kapaciteta od 4 čovjeka. Transportirali su i dio potrebne oprema te krenuli u daljnje napredovanje i istraživanje. S druge strane, nakon završenih obaveza oko škole, u 11 sati nedjeljnog jutra je iz baznog logora krenula ekipa u sastavu Ruđo, Zvonac i Ivo s ciljem da se sanira problem s telefonskom žicom i dovrši bivak 2. Vremašni momci su detektirali problem na 100-tinjak metara od ulaza u jamu te je time ponovo uspostavljen kontakt bivka i površine. Nadalje, Ruđo i Ivo su nakon okrijepe na bivku 1 krenuli na bivak 2 kako bi ga dovršili dok su trojica Istrijana probijala nove horizonte na -600 i kusur. Paralelno, oko 15 sati u Muda ulazi i treća ekipa sa svom preostalom opremom i hranom za dugoročnije opskrbljivanje bivka 1 i 2 u sastavu Dado, Stipe, Berni, Pješak, Debeli sin od starog Bančeka – Vedran i Sanja Sviben. Po dolasku u bivak organiziran je životni prostor za izazove nadolazeće sezone, i to ponajviše za one koji će primarno istraživati u krugu bivka na -300. Oko ponoći su se trećoj ekipi u bivku 1 pridružili i mokri Ruđo i Ivo, no, zbog slapa na -500m su bili i više nego motivirani da odmah izlaze na površinu. Za to su vrijeme, Špale, Lovel i Pere dubinski došli do cca -625m te nacrtali novih 200 metara. U ponedjeljak oko 12 sati je ekipa iz bivka 1 krenula prema bivku 2, a ekipa iz bivka 2 je krenula prema površini. Sudbonosni susret se dogodio u Sjemenovodu, uz smijeh, veselje i koju ljutu. Valja napomenuti da su prolaskom kroz Sjemenovod Vedran, Pješak i Sanja počeli obarati osobni rekord u dubinskom spuštanju u jamu. No, još je važnija činjenica da su se “kitovi” Vedran i Pješak uz više ili manje muke uspijeli progljiviti kroz sve uske kanale do bivka 2. Jest da je bilo akrobacija, zanovijetanja, skidanja opreme, sklizanja, psovanja i udaranja, ali je sve napravljeno uz puno smijeha i nimalo suza. Na bivku 2 nije bilo puno zadržavanja osim kraćeg šminkanja bivka – dopremljena je hrana i dio opreme čime se može reći kako se jedno vrijeme u Muda može s rukama u džepovima, jer zajamčen je puni komfor (bivak, vreće, karimati, postavljačka oprema, crtaća oprema, wc papri, suđe, hrana, prva pomoć, telefonska veza itd…). Kad smo se okrijepili, krenuli smo natrag za bivak 1. I po drugi puta nismo izbjegli slap i kompletno močenje, ali zahvaljujući Pješakovom neumoljivom humoru i čestoj nemoćnosti sve zajedno je bilo jedno nezaboravno iskustvo. Umorni i gladni vratili smo se oko 11 sati navečer u bivak 1. U utorak smo se probudili u 5 ujutro, popisali stvari u bivku te oko 8 bez puno priče krenuli penjat van. Berni i Stipe su na čik pauzi prije Makine vertikale uspjeli ulovili kornjašku neman, ali za daljnje zaključke treba pričekati Bančekovo izvješće. Po izlasku smo krenuli u logor, raspremili i raskužili prostor, te se s ostatkom željezničaraca spremili i otišli put Zagreba. Školarci su bili presretni za prvo veliko iskustvo, a voditelji škole su se sinkronizirano cerili, zadovoljni što je sve završilo uspješno.
Najveseliji, dakako, su bili naši kitovi jer iako je Pješak tvrdio da je nemoguće natjerati nešto jako veliko u nešto jako malo, ovaj put se to ipak pokazalo izvedivim.
Svaka čast svima i vidimo se opet prvom prilikom! Jer svi su dole.
Izvještaj sa prošle akcije u Mudima Labudovim pogledajte ovdje.
Sudionici akcije:
- Ozren Dodić – Špale – SUS
- Lovel Kukuljan -SUE
- Petar Matika – Pere – SDI
- Mladen Jekić – Sova – SDI
- Magdalena Pandžić – Manda – SKOL
- Robi Baković – Norac – SDS, HBSD, SOŽ
- Nenad Iglić – Đerđa – PD Babulj
SOŽ:
- Dalibor Jirkal – Dado
- Stipe Tutiš – Pesti
- Zoran Bolonić – Coki
- Ksenija Brezovac – Fri
- Bernard Bregar – Berni
- Boris Lepan – Deda
- Petra Kovač Konrad – Pms
- Ruđer Novak – Ruđo
- Zvonimir Završki – Zvonac
- Marko Budić – Tesla
- Vedran Jalžić – Debeli sin od starog Bančeka
- Darija Županić – Pizdarija
- Ivan Mišur – Ivo Vrlika
- Vlado Božić – Boltek
- Sanja Sviben – Jastog
- Danko Cvitković – Pješak
- Svjetlan Hudec – Lima
Školarci:
- Merlin Rebrović
- Lea Kuhta
- Miloš Martinović
- Daniel Boroša
- Najla Kajtezović
- Ivana Gruber
- Mario Metelko
- Rebeka Knajs
- Davor Andrić
- Danijel Malenica
Napisao/la:
