Još jedan produženi vikend pružao nam je mogućnost da se posvetimo nama dragom Crnopcu. U najboljoj namjeri za ponešto rekognosticiranja te rada na upitnicima oko prvog bivka i otkrivanju i otklanjanu kvara na telefonskoj žici u Mudima, u srijedu 07. lipnja, oko 21h iz Zagreba se prema Crnopcu uputio kombi SO Željezničara u sastavu: Ivan Mišur – Ivo, Zvonimir Završki – Zvone, Ivana Gruber, Danijel Malenica – Buraz i Zoran Bolonic – Coki.
Prve nedaće uhvatile su nas već u Slunju gdje smo primorali stat i popiti koje pićence sa pripadnicima Hrvatske vojske. Gašenje svjetala u kafiću bio je znak za pokret. Laganom vožnjom do okretišta kod Kite Gačešine. Lagana vožnja malo nas je zanijela pa smo prvo promašili skretanje za makadam, a nakon stanke za pišanje, tišinu u kombiju razbila je grana koja nam se zavukla pod vozilo te odvalila dio na cilindru.
Na okretište smo stigli oko 1h, gdje smo ugledali kvarnersku ekipu: Ozren Dodić – Špale, Ivan Glavaš i Kardi Županić. Za kojem smo već mislili da su daleko ispred nas. Uz malo priče, potrpale su se stvari u ruksake i krenulo se na logor na Jami Vjetrova. Uz vatricu i ugodno društvo, časkanje je potrajalo do kojih 4-5 ujutro, spavat se leglo uz prve zrake sunca.
Četvrtak, buđenje oko 12. Kavica i priče o Mudima, padaju dogovori tko će kamo i kako. Špale, Glavaš i Kardi idu na bivak 2 i od tamo nastavljaju istraživat. Te će pokušat uspostavit vezu sa logorom na Jami vjetrova. Dok Ivo, Zvone, Buraz i Ivana idu rješavat upitnike oko bivka 1. Moram napomenut da je ovo trebalo bit Burazovo i Ivanino prvo boravljenje u Mudima.
Uz roštilj za ručak dan je polako odmicao kraju. Oko 19h kvarnerska ekipa u pratnji sa Cokijem i Burazom uputila se u Muda labudova. Na ulazu u Muda Coki je otkrio kvar u vezi telefona, negdje, u jami, dogodio se ”kuršlus”, tj kratki spoj.
Kako to obično i biva, dan smo završili druženjem uz vatru i pivicu.
Petak, buđenje ovaj put nešto ranije. Uz kavicu i polagano pakiranje za jamu. Dogovor je bio da Zvone, Buraz i Ivana krenu odmah u Muda do bivka 1. Dok bi Ivo i Coki išli rekognostcirat u okolici Jame Čokolino te bi se Ivo predveče pridružio ekipi na bivku jedan, a Coki bi se vratio u logor na Jamu Vjetrova gdje su navečer trebali doći Dalibor Jirkal – Dado, Stipe Tutiš i Ksenija Brezovac.
Prema Mudima smo se uputili oko 12, ali nismo daleko stigli. Tek do kamenog odmorišta. U trenutku kada smo ulovili signal počeli su zvoniti mobiteli. Dogodila se nesreća u Kiti Gačešinoj na -500 metara. Bez previše razmišljanja, Ivo i Zvone već su bili na putu prema Kiti. Nakon par sati sjedenja u logoru i neizvjesnosti, Buraz i Ivana prošetali su se do okretišta kod Kite da provjere situaciju i uvide dali mogu ikako pomoć. Pukla je pločica, dečko je propao cca 5 metara na veliku glonđu. Spasile su ga dvije transportne vreće koje je imao privezane za pojas na koje je pao te zahvaljujući njima zadobio samo lakše ozljede kralježnice. Možemo reći, sreća u nesreći. Ivo je u petak popodne ušao u Kitu za transport unesrećenog a Zvone je ostao na okretištu te su mu se kasno navečer pridružili Dado, Stipe, i Ruđer. U ranu zoru, Dado, Ruđer, Stipe i Zvone poslani su u Kitu da raspreme jedan dio jame.
Crnopac, vatra 
Spremanje 
Kulinarske radosti 
Crnopac, noć
U subotu popodne Buraz i Ivana prošetali su se do ulaza u Muda da provjere telefonsku liniju i probaju dobiti logor što je uspješno obavljeno. U popodnevnim satima svi se su se skupili u logoru na Jami Vjetrova. Ali netko nam je falio. Kvarnerska ekipa.
I dok se sva ta frka odvijala u Kiti Gačešinoj, kvarnerski trio obavljao je svoj posao u Mudima uspješno. U četvrtak navečer spustili su se do bivka 2. Odspavali, petak cijeli dan radili, i u subotu popodne izašli van. Nastavili su dalje, 30ak metara u dubinu i 70ak metara horizontalno. Znači, Muda idu dalje. U logoru su nam se pridružili oko 19h.
Uz vatru, grah i piće, slavilo se. Ivanin rođendan, činjenica da za Muda opet možemo reći da idu dalje, malo vlažnija nego inače, ali idu. I bitna stvar, spašavanje u Kiti prošlo je brzo i uspješno.
Pojelo se, popilo, neki više neki ne toliko, Stipe zasvirao na fruli, Ivana radila raspored spavanja. No i subota se preživila. S logora smo krenuli u nedjelju oko 12 sati, na klopu u Zvonimir, pa svatko svojim putem doma.
Krenuli smo u Muda, neki su dobili Muda, neki Kitu a neki čak ni to. Buraz, Muda te baš i neće, ali za sve postoji treća sreća. Ali bilo je dobro, još jedno iskustvo za sve nas.
Muda, Kita, Crnopac, vidimo se uskoro ponovo!
Napisao/la:
