Tijekom 2011. godine Speleološki klub ”Željezničar” i Speleološki odsjek HPD ”Željezničar” u suradnji s JU PP Velebit, tradicionalno je organizirao speleološka istraživanja na području masiva Crnopac (JI Velebit). Vrhunac istraživanja bio je ljetni logor u kolovozu, organiziran uz neizbježnu pomoć i suradnju prijatelja s Kvarnera (SU Estavela, SU Spelunka) i drugih speleoloških organizacija. Istraživane su mnoge jame na ovom području, no ipak ponajviše naša najmilija – jama Muda labudova.
Logor na Crnopcu trajao je od 4. do 13. kolovoza. Istraživačka baza tradicionalno je smještena u blizini Jame Vjetrova koja na dubini od -50ak metara skriva jedini izvor pitke vode u širem području. Osnovni cilj bio je nastavak istraživanja svih Crnopačkih jama, a prvenstveno one najdraže – jame Muda labudova. Kao i uvijek, uz istraživanje su tijesno povezani izrada nacrta novo-istraženih dijelova, foto i video dokumentiranje, prikupljanje uzoraka za znanstvena istraživanja te edukacija mlađih članova ekipe.
Kroz logor je ove godine prošlo 35 speleologa i posjetitelja iz 6 speleoloških društava i dva planinarska društva iz Hrvatske (SU Spelunka, SU Estavela, HBSD, SO Liburnija, SKOL, SO HPD Željezničar, PD Babulj, PD Paklenica). U najzahtjevnijim speleološkim istraživanjima sudjelovalo je 13 speleologa, a ostali su sudjelovali logistički opskrbljujući namirnicama i opremom radne unutar jame Muda Labudova, ali i u rekognosciranju terena (potrazi za novim jamskim otvorima) i istraživanju manjih jama.
Dakle…Muda. Proljetos je u našoj omiljenoj jami na dubini od -480 metara otkriven splet uskih horizontalnih kanala i kraćih vertikalnih skokova. (Više o tim ranijim istraživanjima pročitajte ovdje.) Do ljetnog logora u novim dijelovima istraženo je i nacrtano nekoliko stotina metara uglavnom horizontalnih pukotina koje se pomalo spuštaju u dubinu. Pozornica je bila postavljena: jama od preko 500 metara, neistraženi kanali na samom dnu kojima se ne nazire kraj – malo je reći da je ekipa bila nabrijana. Temeljna baza Mudaškim istraživačkim ekipama je bivak na -300 metara, oko 3 sata udaljen od ulaza. Tijekom logora ovdje se smjenjivalo više ekipa koje su produbile jamu do oko -545 metara. Bitno je napomenuti da od -480 metara jama potpuno mijenja „karakter“ pa se svaki daljnji metar u dubinu ne svladava spuštanjem po špagi, nego bezobraznim, dugotrajnim provlačenjem. Do kraja logora nacrtano je petstotinjak metara tih dugačkih, skliskih, visokih i uskih pukotina. Iz dana u dan istraživačke ekipe prolazile su put koji u dva smjera traje 8 do 9 sati, ne bi li nastavili istraživanje nepoznatih dijelova. Problem ovako udaljenog mjesta rada, dodatno se očituje kod višednevnih istraživanja kada se umor gomila. Zato je za daljnje napredovanje postalo je prijeko potrebno organizirati drugi, dublji bivak u nižim dijelovima jame, ispod 550 metara. Potencijalno mjesto za bivak je otkriveno, ali je daleko od idealnog, a i transport potrebne opreme (vreća i podložaka za spavanje, šatora, hrane, prve pomoći, speleo opreme…) bio bi uz istraživanja fizički previše zahtjevan pa je to ostavljeno za iduću godinu. Dakako, u samom objektu ima više mjesta pogodnih za daljnje napredovanje na manjim dubinama, no speleološki je trenutno najzanimljivije istraživati na „dnu“ od kuda se Muda pružaju čistim, vodom ispranim meandrima, bez naznaka skorog završetka.
Značajan rezultat je i novi nalaz Velebitskog jajana u prikupljenom biospeleološkom materijalu na dubini –530 metara. Radi se o za znanost novoj vrsti endemskog podzemnog kukca (kornjaš, trčak), čiji je znanstveni opis u tijeku. Uz biospeleološka, nastavljena su i mikroklimatska i ostala mjerenja koja će pridonijeti znanju o klimatologiji podzemlja i hidrološkoj situaciji šireg područja.
Voditelji logora i ove godine su bili Dalibor Jirkal i Stipe Tutiš, koji su temeljem ranijih iskustva uočili moguće probleme, postavili ciljeve, podijelili zaduženja te uspješno vodili istraživanja. Višedesetljetni sustavni rad na masivu Crnopca, od svojih prethodnika preuzela je aktualna generacija speleologa iz SOŽ-a koja kontinuirano podiže kvalitetu prikupljenih podataka. Princip rada koji desetljećima funkcionira unutar Željezničara, jest prirodnim tempom uvesti nove speleologe u istraživanja. Ovaj koncept ne koči, već potiče one koji pokazuju više sposobnosti i na prvo mjesto ne stavlja cilj pojedinca, već prvenstveno uvažava prijatelja speleologa, prilagođava se njegovim mogućnostima i afinitetima. Ovakav pristup možda kratkoročno daje manje rezultata (dubinski, duljinski), ali bez sumnje dugoročno postiže uspjehe vrijedne pažnje i ponosa svakog člana SOŽ-a. U tom smislu, jedan od najvećih uspjeha ovogodišnjih istraživanja su 4 speleologa pripravnika s ovogodišnje škole (2 iz Željezničara i dva iz SU Estavela) koji su aktivno sudjelovali u psiho-fizički zahtjevnim istraživanjima na –500 metara i dublje, te 3 speleološka pripravnika koji su sudjelovali u transportu opreme do bivka na -300 metara dubine.
Jedini eventualno neispunjen cilj ovogodišnjeg istraživanja jest aktivnije istraživanje novopronađenih, manjih objekata na Crnopcu, što je bila odlika ranijih logora. To je donekle i razumljivo, ako se uzme u obzir spriječenost dolaska nekoliko iskusnih speleologa i poznavatelja terena iz SOŽ-a. Na kraju zahvaljujemo svim speleolozima na pokazanoj volji i radu u logoru te svima ostalima koji su dali svoj obol na ovogodišnjim pripremnim akcijama. Na kraju, zadovoljstvo je istaknuti članove SU Estavele i SU Spelunke koji sudjeluju u radu na Crnopcu tijekom posljednjih nekoliko godina, a posebno unutar jame Muda Labudova. Lovel, Špale, Glavaš, Andrija, Vrkić, Maja i mnogi drugi, sastavni su dio naše Crnopačke priče i počašćeni smo što istražujemo s takvim speleolozima i prijateljima.
Speleološke akcije, život u bivku, podzemna fauna, špiljske ljepote, ali i vanjski svijet zabilježeni su foto i video snimkama. Pozivamo vas da galeriju (vanjskih) fotografija s logora pogledate ovdje, a fotografije podzemlja Muda labudovih pogledajte ovdje. Nacrt, stanje 2010, možete vidjeti dolje, a uskoro će biti objavljen prošireni nacrt s 2011-tom.
Popis sudionika: Ozren Dodič Špale i Ivan Glavaš (SU Spelunka), Lovel Kukuljan, Maja Sulić, Marko Vrkić, Larisa Grabar, Mirela Lišić, Matko Jasprica, Diego Košta, Igor Petričić i Andrija Rubinić (SU Estavela), Tvrtko Dražina (HBSD), Tonći Marčić (SO Liburnija), Magdalena Pandžić i Anita Kulušić (SKOL), Nenad Iglić Giergia i Mauricio Stipčević Mauro (PD Paklenica), Dania Randi, Ivan Mišur Ivo Vrlika, Petra Kovač Konrad, Ante Sušić, Tamara Knežević, Robert Rosić Ros, Eva Fučak, Bernard Bregar Berni, Josip Dadić, Svjetlan Hudec Lima, Zoran Bolonić Coki, Boris Lepan Deda, Danko Cvitković Pješak, Sanja Sviben, Ksenija Brezovac, Danijel Malenica, Dalibor Jirkal i Stipe Tutiš (SO Željezničar)
Napisao/la:
Stipe Tutiš
