Priv dan logora, subota, 19.6.2021. – glavni akteri: Valerija, Lea, Zrinka, Nicola, Tila, Vida, Matea, Kiki, Matko, Danko, Josip, Yuki, Željo, Lori
U subotu ujutro (19.6.2021.) okupilo se devetero speleologa (Valerija, Lea, Zrinka, Nicola, Tila, Vida, Matea, Kiki, Matko) i njihova tri vjerna prijatelja (Yuki, Željo i Lori ) pred odsjekom kako bi krenuli na, ispostavilo se, dugačak put prema Crnopcu gdje je u planu bilo održavanje ljetnog logora u trajanju od 9 dana. Očekivali smo velike gužve, ali na put od 3h do Karlovca ipak nitko nije ni pomišljao. I tako je zajedno s gužvama ujutro započela i konzumacija prvih sponzorskih pivi drage nam Zmajske pivovare. Uz veliko suosjećanje prema ostalim sudionicima prometa dobročinitelji iz kombija su podijelili koje pivce za živce (hladno!) susjednim autima.
Put od Karlovca na dalje po staroj cesti tekao je uobičajenim ritmom pa smo nekoliko sati kasnije stigli do Gračaca gdje smo sreli i kolege iz SOV-a. Pred Zvonimirom smo pričekali još Danka i Josipa koji su se pridružili ekipi, a koji su ranije jako jebeno penjali u Paklenici, a zatim slavili Gugijev rođendan.
Misleći da smo ostavili gužve za sobom u Karlovcu, dolaskom na makadam prema Crnopcu smo naišli na desetak drugih vozila (auta i kombija) raznih planinara koji su došli uživati u planinarskim putovima i skloništu Crnopca. Srećom, Žombi je svojom odvažnošću jedini potegao do druge okretaljke gdje smo u miru spakirali u ruksake prioritetnu hranu i opremu za odnijeti na logor (što je drugi dan neizbježno rezultiralo pitanjima kao što je: „di je mliko?“). Sada je ekipa u sastavu od 11 osoba i 3 psa, krenula prema logoru.
Po dolasku na logor oko 21h, opustili smo se, zapalili vatru, i u odličnom duhu i atmosferi, uz dobar roštilj, cugu i društvo, započeli ljetni logor.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Izgorjeli čempresi,
400 kg zobi,
rode u gnijezdu,
brige nema.“
Drugi dan logora, nedjelja, 20.6.2021. – glavni akteri: Kiki, Matea, Vida, Tila, Željo, Yuki, Lori, Neno, Lea, Zrinka, Valerija, Matko, Nicola
Na drugi dan logora, nedjelja 20.6.2021., nakon što je Kiki sve obavio – posrao se i baš mu je dobro, podijelili smo se u dvije ekipe. Jedna ekipa u sastavu Kiki, Matea, Vida, Tila i psi koji su do sada već postali pravi čopor, obavila je đir do kombija i nazad po još jednu rundu stvari koje smo prethodni dan ostavili dolje. Druga ekipa, Zrinka, Valerija, Matko, Lea i Nicola popakirala je nužne stvari i zaputila se po prvi put prema drugom isturenom bivku čija je lokacija određena nekoliko mjeseci ranije tijekom predakcija za ovaj logor. Uz „prvi-zadnji“ uspon, preko grebena, po šumi, po hrptu drugog grebena i konačno preko „Crnopačkih pašnjaka“, oduševljena ekipa je konačno stigla do kakti-proplanka gdje je ekspresno uspostavljeno oružarstvo pod ceradom (opremljeno hranom i opremom za 1.5 ekipu – 2 bušilice i 1 baterija), ognjište i klupice od materijala što nam ih je majka priroda ustupila na korištenje. Svi zadovoljni lokacijom, a sada i opremljenosti bivka, podijelili smo se u još dvije istraživačke ekipe za istraživanje objekata u okolici bivka. Prva ekipa, Valerija, Lea i Matko, odradili su jednu prekrasnu špilju, naziva „Soma dolara“, i jamicu naziva „Ribasom“. Druga ekipa, Zrinka i Nicola, odradili su jamu od 25-30 m dubine, pod nazivom „Ciciumun“. Zadovoljni poslom i tajmingom, oko 22h su se ekipe zajedno vratile na glavni logor. U međuvremenu su s logora otišli Danko i Josip, a kao zamjenu za njih dobili smo prijatelja SOŽa, Nenu.
Druga večera nastavila se u duhu prve, uz kuhanje gulaša metodom tzv. „čik-u-gulaš“.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Željo je ukrao mesinu Matku iz ruke.“
Treći dan logora, ponedjeljak, 21.6.2021. – glavni akteri: Neno, Željo, Tila, Valerija, Matko, Vida, Kiki, Yuki, Matea, Lori, Zrinka, Nicola, Lea, Tana, Mario
Potaknut događajima prethodne večeri, Neno je isprobao metodu kuhanja kave tzv. „čik-u-kavu“.
Danas se od glavne ekipe stacionirane na logoru odvojio trojac, Zrinka, Lea i Nicola, koji su otišli na bivak oko 12h, odradili ledenicu ispod grebena Velikog Crnopca, predimenzioniranog ulaza i oko 90 m dubine pod, nazivom „Mamu ti“, te se oko 23:30h vratili na logor. Put i istraživanje jame zaista su poticali egzistencijalna pitanja. Na putu do jame viđen je i poskok nakon što su svi prošli kraj njega.
Ekipa na logoru nije bila ništa manje produktivna od istraživačke ekipe. Pridružili su im se Tana i Mario, te uz stvaranje ideja za Skup speleologa, kovanje raznih planova, umjetničkog izražavanja sudionika i kuhanja večere, dan je prošao u najboljoj atmosferi.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Danas je ljetni solsticij“
Četvrti dan logora, utorak, 22.6.2021. – glavni akteri: Vida, Tila, Matko, Zrinka, Lea, Tana, Mario, Nicola, Valerija, Yuki
Ujutro su s logora otišli Kiki i Matea, i taman promašili palačinke koje smo to jutro pekli.
Četvrti dan se dogodila velika smjena gostiju. Svi s logora su otišli do kombija, pa do Gračaca po pizze, i konačno u Kijane do kupališta na Otuči gdje smo pojeli, odmorili se i oprali. Dio ekipe otišao je za Zagreb, a trojac Tana, Valerija i Nicola vratio se na Oazu oko 20h i donio još jednu rundu stvari iz kombija. Večer je mirno prošla uz kuhanje i zabavu.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Radili smo palačinke i pukla je ručka od tave. Sad je teća“
Peti dan logora, srijeda, 23.6.2021. – glavni akteri: Valerija, Tana, Nicola, Ivana, Barbara, Yuki
Oko 14h nam na logor, nakon kratkog gubljenja, dolaze Ivana i Barbara. Nakon okrijepa, oko 15:40 ekipa Tana, Ivana i Nicola kreće prema jamama nedaleko od logora, i odrađuju jamicu od 10-ak metara pod nazivom „Tek tolko“. Putem do jame viđena su 2 poskoka. Nakon odrađene rupe, s obzirom na preostalo vrijeme, ekipa se zaputila dublje u greben u potrazi za jamom koja bi se trebala nalaziti u blizini, ali bezuspješno. Nakon nekog vremena provedenog tražeći jamu, sumnja je pala na točnost koordinata pa se ekipa vratila na logor oko 20h.
U međuvremeneu su na logoru Valerija, Bara i Yuki radile standardne logorske stvari kao što su skupljanje drva, kuhanje večere, bavljene botanikom, vikanjem „helop“ istraživačkoj ekipi, itd.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Mjerili smo temperaturu u frižideru – iznosi 13°C dok je vani 21°C.“
Šesti dan logora, četvrtak, 24.6.2021. – glavni akteri: Ivana, Barbara, Valerija, Tana, Nicola, Yuki
Danas Yuki čuva logor. Plan je bio da ekipa Ivana, Valerija, Bara i Tana idu istraživati novo pronađenu rupu par dana ranije na putu prema bivku. Kako bi objasnio curama put kojim doći do jame, Nicola je majstorski napravio kartu s ključnim morfološkim značajkama i putem za pratiti. Štoviše, karta je bila toliko dobra da su na kraju svi zajedno otišli do jame, a Nicola se zatim sam vratio na logor gdje ga je dočekala Yuki na straži. Cure su odradile jamu „Čarli“ od nekakvih 15-20 m dubine.
Oko 17:40 h cure su se vratile s istraživanja te smo svi zajedno se bacili na pripremu večere, prije čega su se čule s ekipom koja marljivo radi u Zagrebu i koja planira doći sutradan na drugi vikend logora, kako bi se dogovorili oko stvari koje fale i koje treba donijeti. U tom razgovoru saznalo se i da za vikend dolazi neočekivano pojačanje od šestero ljudi!
Dok se polako pije i priprema večera, pojavila se zanimacija u obliku strizibube s 5 nogu je koja je uz žustro navijanje publike penjala najteže previse, stropove i ravne ploče ognjišta, da bi ju na vrhu dočekala nagrada koja priliči takvom usponu – zmajska piva za zmajsku bubu.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Pričamo o energiji koja je univerzalna.“
Sedmi dan logora, petak, 25.6.2021. – glavni akteri: Tana, Nicola
Rano ujutro, oko podneva, Valerija, Bara, Ivana i Yuki odlaze s logora i ostavljaju točati grah da dočeka Tanu i Nicolu kada se vrate s istraživanja. U isto vrijeme Tana i Nicola odlaze prema bivku i nose određenu količinu opreme s logora kako bi nadopunili opremu na bivku za potrebe sutrašnjeg istraživanja, s obzirom na pojačanje koje dolazi. Po dolasku na bivak i spremanju stvari, pakiramo potrebnu opremu i krećemo prema jami, koja je nekih sat vremena dalje od bivka. Rupa je obična vertikalna tuba dubine 40-ak metara, pod imenom „Strizibaba“ u čast paraolimpijki od prethodnoga dana. Sva sreća da smo nabasali na takvu rupu s obzirom da smo kladivo ostavili na bivku.
Kako se približava drugi dan, nagađamo i kontinuirano pomičemo granice oklada kada će doći ekipa iz Zagreba. Prije 23 ili poslije 23? Prije ponoći ili iza ponoći? Prije pol 1 ili poslije? Hoće li doći u dvije ekipe kako su rekli ili svi zajedno? Kako je vrijeme prolazilo već smo stvorili potpuno jasnu sliku o događajima koji su se odvili, i konačno zaključili kako će doći prije 1 i svi zajedno, što se stvarno i dogodilo oko 00:50 h. Na logor su dakle došli Hanžek, Babić, Ivana (Babićeva), Zrinka, Jamić, Ličko (SOV) i Ema (pas, SOV). Svi zajedno još jednom jedemo grah, družimo se, i idemo spavati.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „…“
Osmi dan logora, subota, 26.6.2021. – glavni akteri: Zrinka, Tana, Nicola, Hanžek, Jamić, Ličko, Babić, Ivana, Ema
Jamić je skuhao 4.7 L kave, ali nije problem jer će popit bar dvi čikare. Nakon cijelog tjedna, napokon smo dovoljno dobro usvojili put do bivka i reducirali vrijeme da je i prvi pas došetao s glavnog logora do bivka. Na bivak smo svi došli, a tamo smo se podijelili u 3 ekipe. Ivana, Babić i Ema koji su šetali i uživali u čarima Crnopca, i potom se vratili na logor da ga malo urede. Dvije istraživačke ekipe, svaka sa 100 m špage, 12 kompleta i ostalom opremom za opremanje, zaputile su se istim putem prema jamama u dnu padine prema Velikom Crnopcu. Jamić, Hanžek i Ličko odradili su dvije jame, dubina oko 20-30 m i naziva „Prasko“ i „Vidićemo“. Tana, Zrinka i Nicola odradili su jamu u blizini jame „Mamu ti“ odrađene na početku logora, dubine također 30-ak metara, i naziva „O Marijana“, koja je također ledenica. Zrinka je u jami pjevala rođendansku pjesmu svojoj majci, po kojoj je jama i dobila ime.
Trend vrhunskog tajminga se i dalje nastavlja na ovom logoru, pa tako se nakon izlaska iz jame, ručanja i pakiranja, taman helopiranjem čule dvije ekipe, i u razmaku od samo 10-15 min došle do bivka. S obzirom da se radilo o zadnjem danu istraživanja trebalo je pokupiti sve stvari s bivka koje su donesene s glavnog logora. Začudo svima prisutnima, uspjeli smo jako „bezbolno“ pokupiti svu speleo-opremu, kuhinjsku opremu, hranu i piće, i odnijeti ju do logora, a na bivku ostaviti samo tragove u obliku ognjišta i klupica koje će čekati daljnja istraživanja. Ipak, nebi to bilo to da nije netko znao prečac do logora. Hanžek nas je skuhao da zna put kojim se ne trebamo spuštati u vrtaču pa vraćati gore, nego po zadnjem grebenu izvirimo ravno u wc kraj logora – zvuči odlično, ajmo probat. Uz par vrtoglavih skokova po rubu grebena, provlačenja između stijena i par pošalica, tik pred logor se dogodilo poskliznuće! Hanžek je potkoljenicom udario u stijenu i rekao da ima rupu u nozi, što je sasvim zbunilo ekipu na kraju serpentine koja je sve to samo slušala, jesu li dvije rupe, jel ga poskok ugrizo, jel slomio kost…? Ličko je to brzinski sanirao rupu u nozi iz koje je tekla krv, spustili smo se do logora i još malo sanirali Hanžeka. Ubzro se dobio i sve se nastavilo u uobičajenom tonu. Zaključili smo, prečac je brži, i možda lakši, ali je možda malo sigurnije ići duljim putem.
Izvadak iz terenskog dnevnika: „Vraćamo se u logor novim Hanžekovim putem. Hanžek si je napravio rupu u nozi – spasili smo ga. Hanžek se dobio, malo je blijed.“
Deveti dan logora, nedjelja, 27.6.2021. – glavni akteri: Zrinka, Tana, Nicola, Hanžek, Jamić, Ličko, Babić, Ivana, Ema
Danas su samo 3 L kave. Cijelo jutro spremamo logor, brojimo opremu, skupljamo drva, odlučujemo šta nositi a šta ostaviti, i pakiramo stvari. Sa žaljenjem odlazimo s logora oko 13h. Po dolasku u Gračac svraćamo u Tommy-ja po hranu, odlazimo na Otuču se „otučirati“ i krećemo za Zagreb oko 16h. Gužve na cesti nije bilo sve do Karlovca, ali smo ju ovoga puta preduhitrili i preko Pisarovine ju zaobišli da bi došli do Zagreba oko 20h.
Voditelji logora su zadovoljni s odigranim logorom, skoro sve prema gantogramu! Kroz cijelo trajanje logora ukupno su se na Crnopcu izmijenile 21 osoba i 4 psa, i odrađeno je 10 speleoloških objekata. Bilo je dobre organizacije, dobrog društva, dobre zabave, a ponajviše dobrog jelovnika. Sada, iako je terenski dio logora završio, još nas očekuje kabinetska obrada prikupljenih podataka u obliku digitalizacije nacrta i ispunjavanja zapisnika za arhivu. Kada bismo cijeli logor htjeli sročiti u svega nekoliko riječi, mogli bismo reći: „Bravo stari moj!“.
Napisao/la:
