U subotu 27. svibnja u ranojutarnjim satima ekipa iz SOŽ-a (Vuk, Sara, obitelj Rossi, Leo Filter, Hrvoje J., Borna, Magda, Anamarija, Pješak, Mirna, Tamara i drug Omgi zvan Džemo) krenula je na put prema Kamešnici. Logor je organiziran od strane Maleš dua.
Nakon višesatnog putovanja svratili smo na ručak kod Stipinih roditelja koji su nam pripremili veliku gozbu. Hvala im velika! Pješak je popio cijeli vinski podrum Maleš i smetnuo s uma da nije na vinskoj cesti nego na logoru. „A kaj sad, bum im platil ako treba…daj natoči još malo!“ Od Stipine kuće ekipa se razdvojila – jedan dio ekipe je pješačio do Bornine vikendice, drugi je dio otišao žombijem, ali na odredište smo stigli u isto vrijeme. Dan je protekao laganini. Raspremali smo stvari, igrali balote, grilali i uživali u pogledu na Perućko jezero.
Sutradan popila se kafica, doručkovali smo kajganu s kapulicom i podijelili se u timove za speleoakcije.
Pješak, Valerija i Yuki rekognoscirali su dio Kamešnice, ali na žalost nisu pronašli nikakve speleološke objekate na terenu. Dobili su lijepu boju, samo je upitno kod Pješaka da li je od vina ili sunca.
Mirni i Nicoli pridružila se ekipa iz SO Sv. Jakov Bitelić – Grgo Gulić i Mirko Gaurina te su otišli napraviti nacrt za Jamu Bralušu koja je okvirno dubine do 74 metara.
Borna, Magda i Leo su otišli do Smoljina jame; Borna je opremao jamu, a Magda je izradila nacrt koja je seže do cca 32 m dubine.
Stipe, Sara, Hrvoje, Anamarija, Omgi i ja otišli smo zajedno do jame na Gnjilovačkom umcu koja ima uski ulaz. Moji kukovi nisu prošli ulazno suženje, pa je mršaviji dio ekipe (Stipe i Anamarija) uspješno proklizio i izradio nacrt jame dubine do 15m. Sara je ispred jame dolazila sebi, Hrvoje je prošetao prema vrhu, dok smo Omgi i ja drijemuckali. Kada je ekipa izašla, krenuli smo u rekognosciranje terena prema obližnjim vikendicama i koordinatama sljedeće jame. Na kraju smo odlučili popiti pivu, a nakon pive ekipa Borna, Magda i Leo su nas pokupili žombijem.
U poslijepodnevnim satima kod vikendice smo upoznali gosp. Jerka koji nam je ustupio susjednu vikendicu za korištenje. Jerko nam je donio još alkohola u nadi da se što bolje zabavimo, a našem društvu se pridružila Sanda Doljanin iz SO Kozjak. Te smo večeri kuhali gulaš, igrali balote i pripremali se za sutrašnji dan. Svi su ranije otišli spavati zbog ranojutarnjeg buđenja u 6:00 kako bi se išla odraditi Jama na Garjati.
Stipe, Borna, Nicola, Mirna, Sara, Magda, Anamarija, Leo i Pješak otišli su do jame na Garjati, Pješak je zabilježio momente ulaza svakog pojedinog člana ekipe i otišao u šetnju grebenom. Ekipa se spustila na prvu policu ulaznom vertikalom cca. do 100 m, na kojoj su ostali Sara, Anamarija, Magda i Leo blažen među ženama. Oni su radili nacrt horizontalne police i vertikale prema van dok su duo Maleš i duo Mirna i Nicola nastavili u dubinu različitim vertikalama. Jama seže do 211 metara dubine.
Pošto je Hrvoje išao drugi dan doma zbog poslovnih obveza, odlučeno je da manja ekipa Sanda, Hrvoje i ja odradimo dvije male špajzice na Razorini. Stipe je uzeo precizni track tako da smo lako našli jame. U prvoj jami naišli smo na eksplozivna sredstva za koje nismo bili pripremljeni, pa smo izašli van i odustali od crtanja. U drugoj smo imali ipak problem s crtaćim aparaturama, počelo je grmiti pa smo abortali misiju i vratili se u vikendicu gdje smo se pridružili Pješaku i Kleptonu (Ivan Zebić; bivši SD špiljar) u pivi, nagađajući kada će se ekipa s Garjate vratiti. Klepton je pozvao taksi Kamešnice – kolegu Hrvoja koji je našeg Hrvoja odvezao do kola, pa se on uputio nazad za Zagreb. Klepton i ja smo otišli skupljati pive po vikendicama kako bi imali za ostatak večeri što piti. Klepton je doslovno Lord of the keys svih vikendica na Kamešnici. Tko nije, mora ga upoznati.
Ekipa s Garjate se vratila neočekivano brzo (oko 19:00) jer su se dobro organizirali i svi smo zajedno uživali u preukusnom grahu kojeg nam je Valerija spremila. Neki su bili preumorni i otišli spavati, a neki su se ostali družiti.
U utorak, polazak je bio dogovoren u poslijepodnevnim satima, stoga je cijelo jutro prošlo u relaksaciji i odmoru, a kasnije u spremanju opreme i odlasku prema Zagrebu. Sara i Stipe su odlučili ostati, dok se ostatak ekipe polagano spuštao Kamešnicom. U kratkim crticama – Žombi je preživio. Sandu smo odbacili do auta, a Mirnu ispustili u Sinju. Stali smo u Gračac na kafu, a kraj Plitvica na ćevape i pizzu. Poslušali smo sve CD-ove u žombiju do Zagreba i većina rade. U Zagreb smo došli točno u ponoć i pobjegli svojim kućama.
Sara i Stipe su u utorak, kad smo ih napustili, otišli u Jamu na Piskulji (dubine 43 m), koju je Stipe tada slučajno našao tražeći neku drugu jamu, i Šojkinu jamu, a u srijedu su odradili jame na Razorini koje mi nismo.
Hvala Malešima na super produženom vikendu i gostoprimstvu.
Na kraju zaključak voditelja terena: U ovom logoru istraženo je i topografski snimljeno 8 speleoloških objekata na području Kamešnice, te su provjerene neke lokacije koje su na topografskoj označene kao jame, a ispostavilo se da su samo veće vrtače. Slično je bilo i s dvije ledenice ispod Garjate. Većina objekata imala je već pločicu SD špiljara, dok su tri objekta novonađena.
Napisao/la:
