zagrijavanje špajzama
U srijedu 15. 6. 2022. krenulo je nas sedmero kombijem na logor na Crnopcu. U kombiju smo bili Valerija, Zrinka, Lea, Tamara, Jamić, Tomislav i ja (Nicola) i Yukipas. U Gračacu smo još pokupili osmog člana ekipe – Mirnu, koja je došla iz Sinja. Na okretaljci smo bili oko 23 h, popakirali opremu pazeći da ključne stvari kao mlijeko ne ostanu dolje (jer nismo mogli sve odjednom odnijeti), i zaputili se prema logoru.
Na logor smo došli sat i pol do dva sata kasnije, gdje su nas dočekali Tana i Mario koji su par sati ranije stigli gore i skuhali finu večeru. Sutradan je bio prvi dan logora pa smo krenuli sređivati logistiku – hoće li se netko spuštati po stvari u kombiju ili će čekati novu ekipu koja dolazi, treba skupiti drva, srediti oružarstvo, pribaviti vode, itd. itd. Na kraju smo sve uspjeli obaviti. Jedna ekipa se spustila do kombija i donijela većinu preostalih stvari, ali nešto je ipak ostalo ekipi koja naknadno dolazi. Uspjeli smo nakupili drva, sredilti oružarstvo, a onda je čak i ostalo vremena za obaviti koju rupu. S obzirom na to da je bilo kasno odlučili smo radni dan završiti špajzama.
Podijelili smo se u dvije ekipe i odradili dvije špilje 10 – 20 m dužine. Vratili smo se u logor na večeru i druženje i iščekivali trenutak kada će nam se pridružiti Danko i Mrki koji su već toga jutra krenuli iz Zagreba. Ipak, navečer je došao samo Mrki na logor, a Danko je produžio do Zadra te nam se pridružio tek par dana kasnije. Još kasnije navečer, nakon Mrkija, došli su na logor Josip i Tina.
dan drugi
Drugi dan smo se podijelili u tri ekipe, jedna za dovršiti jamu Aj rajfu, a druge dvije za istraživanje novih objekata. U ekipi za Aj rajfu bili smo Mirna, Tomislav i ja. Jama je stala ubrzo nakon suženja na kojemu je ekipa prethodni put stala, tako da smo to brzo riješili i izašli van. Ekipa u sastavu: Lea, Tamara i Tana odradile su jamu u blizini isturenog bivka, prema grebenu Crnopca. Jama je završila nakon 20-ak m pa su stigle odraditi još jednu manju špilju usput. Zrinka, Jamić i Tina otišli su najdalje prema jugu, do padine grebena Velikog Crnopca, te su ispod Pločatog kuka ušli u jednu veliku čarapu, koja „kod prstiju“ ima vertikalu nekoliko desetaka metara dubine. Kako nisu imali užeta za spustiti se, ova jama ostala s velikim upitnikom. Vratili smo se svi u logoru u razumno vrijeme i nastavili se baviti „logorskim“ stvarima. U petak kroz večer pridružili su nam se još i Tila i Vida.
dan treći
Treći dan, subota, bio je malo opušteniji pa su Jamić i Tomislav otišli do Jame špiljskog predatora, jame koja se istraživala prije nekoliko godina i koja ide dalje, ali je potrebno proširivanje suženja kroz koje puše. Dečki su pokušali ponoviti nacrt gornjeg dijela. Za to vrijeme su Zrinka, Mirna i Tamara otišle u Ledenu frulicu također ponavljati nacrt jame koja je također istražena nekoliko godina ranije.
dan četvrti
U nedjelju je većina ekipe otišla s logora za Zagreb. Plan je bio da se svi spustimo, operemo na Otuči, i onda se Tila, Zrinka i ja vratimo na logor s velikim planovima za preostale dane. To se naravno nije dogodilo zbog viroze koja me zahvatila sa subote na nedjelju, i koja je trajala do kraja logora koji je završio u utorak, iako je bio plan da završi u srijedu. Iako ta tri dana nismo mogli baš mrdnuti iz logora, Zrinka i Tila su odradile jednu jamu Prozor u dvorište, dubine 10 – 15 m, koja se nalazi odmah kraj logora.
sabotaža
Od samog početka logora su se pojavljivale neke viroze i upale koje su preskakale s osobe na osobu, počevši od Vuka u Zagrebu koji je morao odustati, pa do Tane, Valerije, mene, a nakon logora i Tile. To nam je smanjivalo broj ljudi i mogućnosti za istraživanje, a na kraju i obilježilo logor. Uz situaciju kakva je bila, logor je završio uz šest novih objekata, od kojih su pet špilja i jama duljine/dubine 10 – 20 m, jedna jama dubine 50-ak koja ide dalje, zatim jedan dovršeni objekt sada ukupne dubine oko 100 m (Aj rajfu), i jednim novim nacrtom stare jame dubine 40 – 50 m (Ledena frulica). U Zagreb smo se Zrinka, Tila i ja vratili u utorak oko 21 h.
Napisao/la:
