Logor na Klementini na Velebitu

Od 29. 7. do 6. 8. 2000. SOŽ je organizirao istraživački logor na srednjem Velebitu. Logor je bio smješten na makadamskoj cesti Štirovača – Klepina duliba, točnije u Barakama na Kosici. To je napuštena kuća s jednim katom. Prizemlje je betonirano, a gornji kat, gdje smo se smjestili, je od drveta. Vlasnik kuće je Šumarija, no ključ smo dobili bez poteškoća. Već drugi dan smo se dogovorili s dečkima iz Šumarije da nam pri dolasku na posao svakodnevno dovoze svježi kruh i pokoju gajbu pive iz Krasnog. Zahvaljujući njihovoj dobroj volji, s opskrbom nije bilo neprilika: glavninu hrane donijeli smo iz Zagreba, a po vodu za piće išli smo na Štirovaču. Kuća ima i vlastitu šternu, no tu vodu smo koristili samo za pranje zbog nađenih utopljenih životinjica. Na logoru je bilo osam članova SOŽ-a, a pridružio nam se i Damir Basara iz SOD-a. Vođa logora je bila Vlasta Dečak, što je bilo jako dobro jer nije nikog forsirala, a ipak su svi radili sve bez pogovora. Od 9 dana trajanja logora, istraživali smo 7 dana. Svaki je dan u logoru ostajao bar jedan član koji je čuvao pse (Shorty i Tara) i logor, kuhao večeru Logor na Klementini na Velebitu Od 29. 7. do 6. 8. 2000. SOŽ je organizirao istraživački logor na srednjem Velebitu. Logor je bio smješten na makadamskoj cesti Štirovača – Klepina duliba, točnije u Barakama na Kosici.

To je napuštena kuća s jednim katom. Prizemlje je betonirano, a gornji kat, gdje smo se smjestili, je od drveta. Vlasnik kuće je Šumarija, no ključ smo dobili bez poteškoća. Već drugi dan smo se dogovorili s dečkima iz Šumarije da nam pri dolasku na posao svakodnevno dovoze svježi kruh i pokoju gajbu pive iz Krasnog. Zahvaljujući njihovoj dobroj volji, s opskrbom nije bilo neprilika: glavninu hrane donijeli smo iz Zagreba, a po vodu za piće išli smo na Štirovaču. Kuća ima i vlastitu šternu, no tu vodu smo koristili samo za pranje zbog nađenih utopljenih životinjica. Na logoru je bilo osam članova SOŽ-a, a pridružio nam se i Damir Basara iz SOD-a. Vođa logora je bila Vlasta Dečak, što je bilo jako dobro jer nije nikog forsirala, a ipak su svi radili sve bez pogovora. Od 9 dana trajanja logora, istraživali smo 7 dana. Svaki je dan u logoru ostajao bar jedan član koji je čuvao pse (Shorty i Tara) i logor, kuhao večeru i sl. Ostali su se podijelili u dvije grupe i razštrkali po Klementi. Istraživali smo na različitim mjestima, a za prijevoz smo najčešće koristili Makinin Landrover, s kojim smo čak imali i sudar na putu do Štirovače, no bez ozljeda i s minimalnim oštećenjem auta.Istraženo je i topografski snimljeno:

1. BALVAN REVOLUCIJA -60 m
2. KLEMENTINČICA -9 m
3. KLEMENTINA 6 -107 m
4. KLEMENTINA 7 -50 m (poslije ju je SOD istražio do -220m)
5. VITINA JAMA -66 m
6. TROGRLA ŽDERAVICA -45 m
7. JAMA KRAJ PUTA -14 m
8. RUPA DO K.7 -19 m

Šetajući šumom Klemente primjetili smo kako je šuma prorijeđena, drva su sječena bez odabira, a od njih je uzimano samo deblo, dok je sve ostalo ostavljano na mjestu sječe. Šumarskim strojevima raskopan je teren, a išlo se tako daleko da je potok prema Klementini I potpuno uništen, odnosno razrovan buldožerom i pretvoren u cestu za izvlačenje drva. Potok je zasigurno bio jedinstveno stanište biljnog i životinjskog svijeta. Sve ovo je jako tužno i nema nikakve veze sa selektivnom sječom. Po povratku u Zagreb prijavili smo što se događa, no još do danas ništa nije poduzeto. Ovom bi se prilikom htjela zahvaliti svima koji su nas posjetili za vrijeme logora i pomogli nam da skratimo noć.

Podijelite na Facebooku