Iako je šampanjac ostao netaknut, istraživanja u jami Oaza rezultirala su velikim vertikalnim i horizontalnim uspjesima. Sve je krenulo u srijedu navečer 19.6. kada je i sam polazak bio u stilu daljnjeg odvijanja logora – prolongiran. Iščekujući Barbaru, dio ekipe napredovao je prema Bauhausu otkrivši da višenamjenska trgovina ima i hladno Daruvarsko za 6kn (uz člansku karticu 5!). Zatim jedan odmor u čekaonici željezničke stanice Gračac, gdje smo pokupili i osmog člana ekipe Lovru Lučeva u točno 1.15h u noći.
Dolaskom na okretaljku ekipa Talaja, Nicola, Valerija, Lučev, Vuk, Bančo, Babić i Lea kreću na poslijeponoćni uspon prema Munižabi. Zaključili smo da je možda ipak previše da drugi put taj dan izmještamo logor te da je bolje pridružiti se prijateljima Lovelu i Dini koji su samo za nas pripalili panj na Jami vjetrova. Stižemo u cik zore, sve po planu, te već prva ekipa idući dan kreće prema jami Oaza. Svi su spremni i sve je dobro promišljeno. Imamo svih 6 baterija za bušilicu, hrpu hrane i 30 Cornya (čokolada i brusnica). Estavela i Bančo ulaze prvi, za njima Nicola, Valerija i Lea. U stilu logora, dolazak druge ekipe je malo prolongiran. U međuvremenu su Estavela ekipa pojeli, odspavali, postavili vjetrobran, prečkali s Bančom oko jezera prema tlocrtno najbližem dijelu kanala u Mudima „Djevojke u ljetnim haljinama“ do vertikale koja nažalost staje na dubini 5m. Bančo je postavio klopke u Pisoaru. Večer je prošla u znanstvenim raspravama i cjepkanju ananasa. Pitamo se gdje je žica, ali je teško postavljati žicu kada su sve baterije za bušilicu u jami.
Ulaz u jamu 
Ispred jame
Na logor su već u petak navečer stigli svi očekivani sa također prolongiranim dolaskom: Kiki i Mrki, Anja, Marta, Barbara, Nela, Pješko i Ivana (SOŽ), Marin Glušević (SO Mosor), Davor Cvitanić, Martin Cundrić i Ritchie (SO Profunda). Sprema se domaći crnopački sirup od bazge, kuha se gulaš, iznose se zaključci kako statistički netko među nama mora biti homoseksualac, pogađamo i pogađate tko. U subotu Milena i Marta rade predakciju provjere žice do Muda labudovih, točnije do Rostfrei meandra te uspostavljaju vezu Muda labudova – Oaza signalnim putem.
Za to vrijeme istraživanja napreduju jer posla ima puno. Estavela tim odlazi pri dno Zagorske vertikale gdje nalazi horizontalni razvoj kanala na oko 500 m dubine, tj. drugu etažu nazvanu Tatuin. Najviši splet fosilnih freatskih kanala ispunjen je sedimentom, a pruža se od sjeveroistoka, odnosno istoka prema zapadu. 25 m niže nalazi se druga razina freatskih tubi koje su dimenzijama manje i ispunjene blatom. Obje razine ispresjecane su vertikalama s aktivnim vodenim tokovima, a najveća među njima je Wim Hof. Meandar tog vodenog toka moguće je pratiti sve do nepoznate vertikale u koju se obrušava vodeni tok. Veliki broj upitnika u stropu najgornjeg freatskog spleta upućuje da možda postoji još viši splet kanala koji se ponovo pruža generalno istok-zapad. Pronađena su 4 mjesta potencijalnog ulaska u taj kanal. Najveća perspektiva predstavlja dno jame, odnosno vertikala u koju se spaja 4 ostalih prije spomenutih kanala.
U međuvremenu u Oazi 
Vrijeme ručka
Isti dan, drugi mjesto, Nicola i Valerija odlaze u „kvart“ na dogovor s Aidom i Teom, nažalost vidjeli se nisu, ali se zato dobra bušilica daleko čuje, u 12:15 u dvorani pokraj mjesta gdje su i zadnji put čuli bušilicu. Nastavljaju dalje silazno za vodom. Kanali su skokoviti i mokri. Na dnu svakog skokića formirana su mala jezerca. Na mjestu gdje su stali, u podu dvorane pruža se pukotina širine cca 20 cm kroz koju otječe voda. Iz daljnjih neotkrivenih prostora osjeća se snažno strujanje zraka. Na povratku prema bivku sreću Hanžeka i Lučeva koji postavljaju žicu. Dolaskom vezista u bivak atmosfera postaje uzavrela!
Idući dan (subota 22.6.) smjena u jami, ulaze Marin Glušević, Davor Cvitanić, Matin, Ritchie i Nela, dok Valerija, Nicola, Hanžek i Lučev izlaze. Pristojno se pozdravljaju na vertikali dok se mimoilaze. Dino i Lovel nastavljaju istraživati iduća dva dana boravka u jami u horizontalama Tatuina. Crtaju sporedne kanale (Prvi desno prema I te gori visokost ide daže pod oblaki), penju i crtaju bypass koji vodi do Bakarske vodice, a na kraju opremaju 9-m vertikalu koja ulazi u Dvoranu u Teheranu. Nastavljaju prema Gnjoju koji je izrazito mokar i blatan. Na povratku u Teheran kreću opremati vertikalu koja vodi u Tihu dvoranu. Za kraj crtaju još Zmajski kanal te bacaju pogled u Pisoar gdje vertikala nastavlja još barem 50m.
Ekipa Profunda i Mosor zajedno s Nelom istraživala je upitnik prije penjanja na saljev koji vodi do jezera s vodom. Vertikala od 100m, koju je topografski snimio Davor Cvitanić, u gornjem dijelu je široka dvadesetak metara; sa suprotne strane vidljiv je široki dolazni meandar koji se zatvara na polovini vertikale te iz njega dolazi slabiji vodeni tok. U gornjem dijelu vertikale primjetan je i meandar čiji je pretpostavljeni smjer dolaska ispod zarušenja kanala u kojem je ulaz u vertikalu. Vertikala završava s policom odakle se nastavlja široki meandar kojim se dolazi do vertikala od 20m i 15m. Nakon ta dva skoka meandar postaje uži, pa se slobodnim kretanjem savladavaju manji skokovi. Do njegovog kraja dolazimo na spoju s pukotinom koja je gotovo okomita na smjer dolaznog meandra. S desne strane pukotine nalazi se široka dolazna vertikala, 20 metara visoka, a s lijeve strane, ujedno i najniže točke nalazi se uska pukotina u koju otječe voda. Pukotina je široka 15-20 cm, vidljivo je nekoliko metara takvog profila, bez očitog strujanja zraka. Meandar su pretražili i u gornjim, fosilnim slojevima i na svakoj razini završavaju u navedenoj kontra pukotini i prolaz iznova vodi prema suženju. Sveukupno, savladana visinska razlika ovog dijela istraživanja iznosi oko 140m. U nedjelju ujutro svi osim Lovela i Dine izlaze van, svako svojim tempom. Izlaskom Dine i Lovela, u ponedjeljak završavaju istraživanja u unutrašnjosti jame.
Do samog logora, jama Oaza iznosila je 2035m duljine, dok je zadnje istraženo dno bilo na -516m. Pregledom vlakova, na logoru je nacrtano još 1092 m, dok se dubina spustila na -562m topografski snimljenog dna, međutim najdublja izmjerena točka ispod Zmajskog kanala doseže oko -580m. Do slijedećeg puta kada ćemo istraživati na novim dubinama, službena duljina jame iznosi 3407m, a dubina -562 m. Zahvaljujemo svim sudionicima logora na sudjelovanju i veselju koje se odvijalo 5 lijepih dana na i u Crnopcu.
Jama Oaza, Crnopac 2017-2019 
Nacrt 
Nacrt 2
Sudionici logora:
SU Estavela:Dino Grozić, Lovel Kukuljan
SO Profunda: Davor Cvitanić, Martin Cundrić i RIČI(RITCHIE)
SO Mosor: Marin Glušević
SO Željezničar: Nicola Rossi, Pavauvau Babić, Matea Talaja, Lovro Lučev, Bančo, Lea Ovčarić Valerija Butorac, Ivana Maradin, Pješak, Stipe Maleš, Josip Dadić, Milena Njegovan, Nikola Hanžek, Filip Markanjević, Nela Bosner, Anja Jarić, Marta Štrkalj, Barbara Špadina, Kristijan Hmura
Autori fotografija i ostalih grafičkih priloga: Martin Cundrić, Pavao Babić, Davor Cvitanić, Teo Barišić
Posebno zahvaljujemo ovogodišnjim sponzorima naših istraživanja, Zmajskoj pivovari i Cornyu!
Napisao/la:
