Na predivno nedjeljno jutro 9. svibnja u 8 sati, okuplja se ekipa pred Ž-om i priprema za put prema šumi na području između Jasenaka i Bjelskog pokraj Ogulina. Po Ruđerovoj inicijativi, plan je nastaviti istraživanje Luške špilje i donekle završiti nacrt. Ekipa koja se sastoji od Sare, Lane, Vuka, Josipa, Ruđera i Jamića ukrcava se u kombi društva i kreće prema destinaciji. Prije samog polaska, bilo je potrebno zamoliti lokalne lovce da nam otvore rampu na makadamskom putu, koji je jedini pristup polju na kojem se nalazi špilja, a pošto je to područje državno lovište pod koncesijom lovaca, svakako smo prethodno trebali najaviti naš dolazak (kako ne bi uznemirili životinje?). Nakon silaska s autoceste, na kratko se zaustavljamo u Ogulinu kako bi se opskrbili potrepštinama, nužnima za podizanje morala i energije.
Nedugo nakon, dolazimo do rampe, koju nam je lovac obećano ostavio otvorenom, zatim nastavljamo voziti makadamom koji prolazi kroz iznimno lijepu, skoro netaknutu šumsku divljinu. Dolazimo ubrzo do mjesta gdje ostavljamo kombi i odakle dalje krećemo hodati prema destinaciji. Pred ulaz Luške špilje, dolazimo otprilike oko 12 sati. Rana ljetna vrućina i Josipovi neodgodivi planovi, duhovne prirode, natjerali su nas da što prije uđemo u podzemna otajstva.
U punom sastavu ekipe, tako ulazimo u Lušku i nakon kratke šetnje i puzanja, dolazimo pred prvu vertikalu gdje Vuk počinje postavljati. Mi ostlali smo se u međuvremenu izležavali u niskom kanalu, dok je Lana sakupljala uzorke špiljske faune. Nakon postavljanja prvog sidrišta, jedan po jedan, prateći Vuka spuštamo se u prvi sifon. Objekt smo zatekli u poprilično blatnjavim uvjetima, što odgovara njegovom vodostaju tijekom mjeseci bogatih kišom, kada je velika većina objekta potopljena. Dolazimo pred malo suženje, kroz koje neki članovi ekipe ipak nisu uspjeli proći, no ostatak bez problema nastavlja se boriti s kliskim stijenama punim blata. Ruđer cijelim putem ujedno i mjeri i izrađuje topografski nacrt. Nakon još jednog suženja dolazimo pred “jezero” koje se spaja na horizontalni kanal, koji vodi prema izlazu, kojeg smo svakako izbjegli pošto nismo bili najsretniji s idejom plivanja u njemu ili općenitog umakanja u podzemne vode. Sara, Vuk, Ruđer i Jamić tako nastavljaju istraživanje kojeg su davnih dana neki članovi ekipe započeli. Nažalost, nakon još nekih dvadesetak metara od jezera, nastavak daljnjeg istraživanja trenutno je bio onemogućen zbog visoke vode, koja je potopila prolaz. Jednoglasno, odlučili smo privesti istraživanje kraju i ostaviti ga za nadolazeće ljetne mjesece, kada razina vode bude niža.
Zbog blatnjavih uvjeta, blatnjavih sprava i špage, izlazak iz Luške bio je malo sporiji. Kada smo izašli iz ugodne mikro klime podzemlja, na površini nas je dočekao pravi ljetni dan, a također i ostali članovi ekipe. No, to nije kraj. Dok smo mi ostali bili ispod zemlje, Lana i Josip pronašli su jamu svega dvadesetak metara poviše ulaza u Lušku. Lana i Ruđer, bez obzira na odgovaranje nekih članova ekipe, ipak odlaze do nje, a Ruđer se sam spusti u nju i napravi nacrt, nakon kratke rasprave o determinaciji speleološkog objekta. Nakon svih aktivnosti i naravno malo čekanja, spremili smo se za polazak prema kombiju. Pred kombijem smo se još malo izležavali, uživali u hladovini i hladnoj pivi, a zatim krenuli prema Ogulinu u kojem je bio plan stati i kupiti domaći lički krumpir, žut iznutra, a crven izvan.
Jedna nova jama odrađena i veliki dio Luške uspješno istražen i nacrtan; svakako bilo je to dovoljno da zaključimo dan i krenemo prema Zagrebu, punih baterija za početak novog radnog tjedna.
Autor fotografija: Ivan Jamić
Napisao/la:
