U subotu 10.3. smo se u 10 ujutro nalazili pred Odsjekom. Nakon jutarnje kavice i provjeravanja stiže li nam Matko (stigao je, dobro je), krenuli smo prema Sloveniji. Turistički obilazak špilje Vilenice nam je taj dan bio zakazan za kasnije poslijepodne tako da smo poprilično opušteno putovali. Prije odlaska do same špilje, našli smo se s Milivojem (organizatorom ovog izleta) koji nas je dočekao u Lipici jer je sudjelovao u orijentacijskom natjecanju te smo ručali kod Kobilarne Lipica. Lipicanere nismo vidjeli, nažalost, ali jesmo puno ljudi i kolica za golf.
Kod Vilenice na parkingu nam se pridružuje ostatak ekipe te sad činimo jednu veselu skupinu, mješavinu Željezničara, Estavele i SKOL-a.
Vodič nas sve skuplja te krećemo u obilazak Vilenice. Zanimljivo je da su prvi turistički posjeti ovoj špilji zabilježeni još 1633. godine, što ju čini najstarijom turističkom špiljom u Europi. Špilja je ukupno dugačka više od jednog kilometra, no prvih 450 m je otvoreno i uređeno za turističke obilaske. Vilenica obiluje sigama i raznoraznim oblicima na svakom koraku, zaista je bogata pa smo se u tih sat vremena obilaska nadivili brojnim tunelima i dvoranama. Uz to moram napomenuti da su se zaista potrudili oko rasvjete, mnogi od nas su komentirali da im je ovo najljepša turistički uređena špilja koju su posjetili.
Nakon izlaska iz špilje, u blizini smo postavili šatore i druženje se, uz priču i pjesmu, nastavilo do kasno u noć. Nismo smjeli paliti vatru, no zato nas je jak vjetar hladio cijelu noć.
Sutradan, u nedjelju 11.3. smo rano ujutro kretali prema Italiji. Jama Abisso di Trebiciano se nalazi na samoj granici Slovenije i Italije. Oko ulaza u jamu je sagrađena kućica koja je pod ključem kako bi se osiguralo da ne može baš bilo tko ući unutra. Za posjet je potrebna via ferrata oprema jer je jama opremljena metalnim ljestvama sa sajlom za osiguranje. Nakon spuštanja kroz duboko okno (ako smo dobro izračunali, postavljen je ukupno 241 m vertikalnih metalnih ljestvi) i prolazak kroz nekolicinu tunela, stižemo u ogromnu dvoranu koja na svojem najvišem dijelu doseže visinu od 60 m. Dvorana je ispunjena kamenim gromadama i debelim slojem pijeska. Nakon hodanja kroz dvoranu i spuštanja još kojih 50 m, dolazimo do rijeke Timavo i jezera kojeg tvori. Tu se nalazimo na -329 m, a jama je sveukupno sa sifonom duboka 350 m. Oko vode smo se dosta zadržali jer smo vidjeli par čovječjih ribica, što je bio veliki doživljaj jer nam je mnogima to bio prvi put da ih vidimo u divljini i na tolikoj dubini. Matko također tvrdi da su to najveće čovječje ribice koje je ikad vidio. Nakon što smo ih poslikali, krenuli smo se penjati natrag prema oknu i polako izlaziti van.
Nakon kratkog odmora na livadi, potrpali smo se u aute i počastili se kasnim ručkom u pubu u Sloveniji te krenuli prema doma.
Hvala ti, Milivoj, neka nam je još ovakvih izleta!
Na izletu su sudjelovali: Milivoj, Nicola, Valerija, Vuk, Sara, Nela, Tina, Lovro, Matko, Pješak, Lima, Tamara, Anita, Eva, Ros, Lasta, Nina, Filip, Renata, Sara M., Tomislav, frendovi od prve Sare i ja (Ana).
foto: Danko Cvitković – Pješak
Napisao/la:
