U utorak 10.03.2020. Milena Hanžek 🙂 i ja uputili se na Crnopac, ovog puta medeni. Postoji više planova što se tiče speleologije pa se na kraju skupilo dosta stvari koje ćemo trebat nositi, od hrane do opreme za istraživanje koje nije bilo malo. Što se prognoze tiče, optimistično zbog sunca, malo manje zbog stupnjeva koji se kreću oko nule i tu i tamo koje jače strelice sa sjeveroistoka.

U utorak malo prije ponoći dolazimo do logora. Rješavamo se ruksaka koji se dosta teško odvajaju od poda. Raspremamo stvari potrebne za prespavati, smještamo se, grijemo uz vatru gdje iznosimo planove uz prve rasprave pod istim prezimenom. Iako je prvotni plan bio istraživanje Jamskog sustava Crnopac kroz ulaz Oaza, na kraju zaključujemo da ćemo ipak ostati vani.

U srijedu (11.03.) se odužilo spavanje, doručak, kava, spremanje pa željezničarski odlazimo iz logora oko 14h. Plan je Zelena jama na dnu koje je ledeni čep koji je tijekom prethodnih istraživanja onemgućavao daljne istraživanje. Tijekom logora u lipnju 2019. Vuk se jurišno spustio u Zelenu jamu i zaključio da jama ide dalje. Milena i ja odlučili smo opremiti jamu, vidjeti perspektivno mjesto i topografski snimiti objekt s dobro naznačenom točkom za daljnje istraživanje. Ideja ja bila pripremiti objekt za ljetnu ekspediciju u sklopu Puta ekspedicionizma. Spuštamo se prema dnu jame provlačeći se kroz led s nadom da je prolaz i dalje otvoren. Dolazimo na dno, jama staje, ne postoji dalje. Nije nam baš najjasnije zašto se cijelo vrijeme pričalo o ledenom čepu i izrazito perpektivnoj jami koja čeka toplija vremena. Milena topografski snima dio objekta u ledu. Penjemo se na vrh leda i zaključujemo da je dosta za utorak, povratak u srijedu. Par metara od točke na kojoj smo stali nalazi se penj od oko tri metra koji nije naznačen na nacrtu iz 2005. godine. Penjemo i dolazimo do mjesta gdje jama ide dalje. Radi se o uskoj pukotini neprolaznoj za čovjeka koja uvlači zrak u crnopačke dubine. Želja za daljne istraživanje je velika, ali u tom trenutku nemoguća. Obilježavamo točku, Milena crta jamu koju po putu raspremamo i označavamo sidrišta u svrhu lakšeg pronalaska tijekom sljedećeg istraživanja. Nacrt završen, na repertoaru još jedna izrazito perspektivna jama.

Osim završetka istraživanja Zelene jame, u četvrtak (12.03.2020.) radimo detaljan popis opreme koja će bi nas trebala dočekat na Putu ekspedicionizma.

Petak 13. je poseban dan jer je Milenin rođendan 🙂 i osim za proslavu, rezerviran je za odlazak do prethodno pronađenih jama. Računali smo na pojačanje iz Zagreba i Ž tulum, ali Coki javlja da ipak nitko ne dolazi. Nakrcani opremom optimistično odlazimo u smjeru GPS koordinata označenih ulaza. Već nakon par minuta vidimo da baš neće biti jednostavno sa svim stvarima na leđima i zezamo se da bi u rekognosciranje trebalo ić s malo više tereta. Da ne hodamo istim tragom, spuštam se do ruba vrtače, a Milena traži jamu par metara iznad mene. Prilikom traženja označene jame, pronalazi drugu, puno zanimljiviju. Radi se o špilji sa ogradom/suhozidom ispred i suhozidom na samom ulazu gdje je ostavljen mali prolaz za ulazak. Oduševljeno istražuje špilju i označava je na GPS-u kako bi se kasnije mogli vratiti te je topografski snimiti. Pronalazimo jamu do koje smo se uputili. Ulaz u jamu nezgodan, ali Milena spremna u punoj opremi. Oprema jamu, topografski je snima. Neobičniji poklon nego inače. Naziv jame: XX svijećice na Crnopcu, zapravo se radi o broju, ali o tome nećemo javno. Raspremamo jamu, ostavljamo opremu na ulazu jer drugi dan s iste lokacije nastavljamo potragu za označenim jamama u blizini. S mrakom se vraćamo u logor.

U subotu (14.03.) odlazimo od jučer poznatim putem do poznatih lokacija. Bura i hladnoća narušavaju planove oko pronalaska jama pa odlazimo do špilje sa suhozidom koju je Milena pronašla dan ranije. Fascinirani cijelom nastambom, istražujemo svaki detalj objekta. Čak su i postojala vrata izrađena od grana povezanih žicom. Milena topografski snima Utvrdu i nakon toga se vraćamo u logor, ranije nego prethodnih dana.
Nedjelja (15.03.) dan je odlaska iz logora. Bura i sunce nas ispratili do auta, a nakon toga povratak u realnost. 

Napisao/la:

Milena Hanžek
Nikola Hanžek
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial