Vuk, Anđela, Nicola, Valerija, Danko i Matko krenuli su 30. prosinca kombijem prema drugoj okretaljci na Crnopcu, odakle su pješačili prema Tatekovom skloništu gdje su skupili Martina, koji je u međuvremenu pješačio od Gospića do Gračaca, a taj mu je put skratila policija za 15 km. Martin se izderao nepristojno na dva vuka u toj noći, a sljedeći dan se popeo na Veliki Crnopac pješice iz Gračaca, te spustio po noći s vrha do Tatekovog doma otprilike po azimutu.
Svi zajedno uputiše se iz Tatekovog doma do Oaze gdje su se pekle te noći kobasice, te se potom lijepo zaspalo. Ujutro je vatra jedva zapaljena te su naredni dani provedeni zabavljanjem, kuhanjem, jedenjem prvo gulaša koji je spremio Vuk od svoje veprovine, te Valerijinog vege-gulaša idućeg dana. Hrana je bila fina. Bitno je napomenuti da nas je Danko neprestano veselio svojim interpretacijama, pričama i komentarima… Samu Novu godinu neki su proslavili slatko spavajući, a drugi raspravljajući o tome u kojim bi sezonama ljudi trebali upražnjavati svoje sirove strasti i donositi život na ovaj svijet, te se nazdravilo bocom skupe pive koju je Danko donio. Danko je dobio skoro po oku od Sare. 1. siječnja 2022. pridružio nam se i Neno uvečer, a nešto ranije nas je posjetio i Aco sa svojom družinom s kojom je pristigao s Tateka. Zabavili smo se kako priliči, u crnopačkom miru.
Posljednjeg dana, 2. siječnja 2022. godine, na Dankov rođendan, Bog ga blagoslovio, nakupili smo puno drva na razne načine te se spremili i krenuli natrag, osim Nene koji je ostao uživati na logoru. Uspješno smo upalili kombij te se spustili do Gračaca, a Danko je od Gugija skupio i veliku količinu hladnog bureka kojeg smo se svi u kombiju najeli. Na putu natrag stali smo u Slunju u restoranu Feniks pojesti štogod, gdje smo vidjeli psa toliko debelog da je Danko primjereno rekao: „Ovaj je pojeo svog čovjeka.“ U Zagrebu smo ostavili svakoga svojoj kući rastavši se u večernjim satima istog dana.
napisao Martin Ivan Sučić
Napisao/la:
