Zima i kiša omele su ovogodišnja istraživanja SO HPD Željezničar na Crnopcu. Upravo stoga, prvo ovogodišnje istraživanje u jami Muda Labudova organizirano je tek od četvrtak 3. do nedjelje 6. lipnja 2010. godine.
Za spomenuto istraživanje bila su zadana dva osnovna cilja:
- Osposobiti logor na Crnopcu nakon zime
- Nastaviti istraživanje i topografsko snimanje u jami Muda Lauboda
Uz ova dva spomenuta cilja bilo je još niz poslova koje je trebalo obaviti unutar i izvan objekta kako bi se istraživanje provelo uspješno i kako bi se pripremili za daljnje akcije koje slijede. Neke od aktivnosti bile su uvijek mučni transport opreme od parkirališta pod grebenom Kite Gaćešine i podizanje logora, transport opreme od logora do jame, provjera i popisivanje speleološke opreme, hrane, ostale opreme unutar i izvan objekta, popravak telefonske žice unutar i izvan objekta, organizacija bivka, prikupljanje biološkog i geološkog materijala, uzimanje uzoraka za analizu vode, transport i postavljanje manje cisterne za prikupljanje kišnice, rekognosciranje terena i dr.
Uoči samog odlaska na teren, kiša i loše vrijeme nisu išle u prilog speleološkim istraživanjima. Ipak unatoč svim obavezama i problemima skupilo nas se dovoljno, tako da smo uspješno obavili većinu prethodno zadanih ciljeva. Treba naglasiti da smo i ovoga puta imali veliku pomoć u prijateljima, speleolozima iz Rijeke i Istre (SU Estavela iz Kastva, SK Istra iz Pazina).
Tijek istraživanja:
SOŽ-ova prethodnica krenula je iz Zagreba na Crnopac u četvrtak ujutro u sastavu Zoran Bolonić-Coki, Nikolina Barišić-Nina i Stipe Tutiš. U Gračacu smo se sastali s prijateljima iz Rijeke; Lovel Kukuljan, Diego Košta i Pero iz Žminja. Na parkiralištu kod Kite Gaćešine zatekli smo lijepu sliku, mnogo speleologa iz Šibenika, Splita, Omiša, Zagreba, Karlovca, Rijeke. Neki idu istraživati u Munižabu, drugi u Kitu Gaćešinu, u Muda Labudova. Transport opreme, podizanje logora, izvlačenje vode, oprema, razrada plana i priprema stvari za sutrašnji ulazak. U petak oko 13 sati nas petero ulazi u objekt, a Coki ostaje kao logistika. Prvi dan smo preopremili ulaznu vertikalu, ponovili topografsko snimanje na mjestima gdje je to bilo potrebno, popisali svu opremu koja se nalazi u jami (do suženja na ploči iznad bivka), transportirali smo potrebnu opremu i podigli bivak. Na dnu ulazne vertikale bilo je puno snijega i leda, a u samom objektu voda se obilnije procjeđivala. Takva situacija prouzročila je da smo do bivka došli mokri. Na sreću voda se već drugi dan smanjila, tako da nije predstavljala veći problem. Prvi dan nije nam pošlo za rukom stara taktika iz Draženove Puhaljke, odnosno dovikivanje s ekipom koja je istraživala u Kiti Gaćešinoj pa da se eventualno ponovno spojimo.
Drugi dan pridružili su nam se još petorica SOŽ-ovaca Branko Jalžić – Bančo, Dalibor Jirkal – Dado, Ivan Mišur – Ivo, Robert Rosić – Ros, i Marin Lukas – Marinko.
U subotu smo nastavili postavljati jamu po glavnom smjeru prema dnu, odnosno kroz Trećemajsku vertikalu. Druga ekipa nastavila je topografski snimati nove dijelove, kao i dodatno postavljati i popravljati telefonsku žicu za telefon i skupljali biološki i geološki materijal.
Tijekom subote navečer došli smo do relativno uskog i visokog meandra na nekih cca -500 metara koji nakon više desetaka metara (cca 100-150 metara) završava s ključanicom i plitkim sifonskim jezerom. Trenutna pretpostavka je da u sušnom razdoblju voda u sifonu opadne i to bi, vjerujemo omogućilo, nastavak pružanja kanala u tom dijelu objekta. Topografski je nacrtano oko 100 metara meandra, a prolazak kroz sifon ostavili smo za ljetno, sušno razdoblje.
Dakako u gornjim dijelovima dio ekipe postavljao je još jednu vertikalu koja se pruža u suprotnom smjeru, spustili su se 50 metara i ustanovili da se kanal pruža dalje. Isto tako uočeno je i otkriveno više paralelnih vertikala, meandara i nekoliko otvora koji još uvijek nisu istraženi. Jedan od takvih novih upitnika otkriven je u samom bivku nakon otkopavanja dijela blokova i kamenja.
Posebno treba naglasiti da će uskoro i službeno biti objavljeni izrazito zanimljivi podaci biospeloloških istraživanja u objektu.
U nedjelju, nakon kratkog sna u ranim jutarnjim satima prvi speleolozi počeli su izlazit na površinu. Neki su malo duže spavali u bivku tako da smo svi smo živi i zdravi bili na parkiralištu Kite Gaćešine u nedjelju oko 19,30 sati. Smijeh, zadovoljstvo, fotografiranje, razmjena iskustva i informacija s drugim speleolozima, pokoja piva. Došli smo u Zagreb tek oko ponoći, ali zadovoljno smo zaključili da je završio još jedan buran istraživački vikend na Crnopcu. Jer poticajno je saznanje da idu dalje i Kita, Munižaba, Muda, a što će donijeti buduća istraživanja, možda Burinka, Draženova puhaljka…
Napisao/la:
