U nedjelju 3.3. Zrinka, Anamarija, Leo Filter, Cvitković, Igor K. i ja (Mirna) oko 8 h se okupljamo ispred SOŽ-a. Putem slušamo misu i misu o kulama i Marmontovim mostovima. U Ogulinu se tradicionalno nalazimo na kavi s našim prijateljem Goranom gdje dogovaramo plan istraživanja za taj dan. Dijelimo se u dvije ekipe – stare iskusnjare (Zrinka i Mirna) i mlade neiskusnjare (Anamarija, Leo, Cvitković i Igor).

Ekipa stare iskusnjare kao zadatak ima spasiti uže koje je ostalo na dnu jame nazvane Visoko osjetljiva koja je istraživana u dvije akcije – u jednoj je bilo premalo užeta, a u drugoj je dio užeta ostao na dnu. Zrinka i ja, nakon par sati žeđi, uspješno izvlačimo uže sa dna Visoko osjetljive.

Mlade neiskusnjare nakon razdvajanja ekipa nastavljaju u Mirninom automatiku mirno prateći zadnje čestice prašine Goranova terenca. Igor K. kao nadglasani vozač se pobrinuo da se automatik samo poljubi sa svim većim kamenjem usput ne dopuštajući nikakvu veću štetu sa svoje dvije noge na kočnici. Kad su stigli na mjesto jame, pustili su Lea da postavi sidrište, a Goran je odmah u blizini našao novu jamu od nekih, pretpostavljenih, desetak metara. Na dnu istraživane jame nas je dočekala lubanja srndaća nataložena pred ulazom u jednu prostorijicu punu lažipauka. Pukotina kroz koju se pružao pogled iz prostorije na mjesto spusta ima oblik srca pa je metodom nataloženog doživljaja prozvana Sprcendać (blaga nota sprda „neiskustva“ je isto uvjetovala naziv). Nakon izlaska i prije polaska smo se dobrano nahranili i napojili naše dvije, ne tako stare, iskusnjare. U Zagreb dolazimo oko 20 h i nalazimo se u Cugu sa Velebitašima i Bornom koji su vikend proveli na Crnopcu.

Igor K. i Cvitković kod Jazzbine
ulazak u Visoko osjetljivu
Žedna Zrinka u Visoko osjetljivoj

Napisao/la:

Mirna Šandrić
Svi članci autora
Ivan Cvitković
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial