Zbog manjka zainteresiranih propao nam je plan za Jamu Vjetrova, pa smo se Tila, Boltek, Leo i ja odlučili za izlet u Ogulin.
Tila je pokupila Bolteka i mene u 9 sati u kvartu i onda smo se zaletili po Lea, kojeg smo nakon malo vrtnje po uličicama ipak uspjeli naći. Autoputom smo časkom stigli u Jazzbinu te se javili prijatelju Goranu, koji nam je priopćio da ga nema i da smo prepušteni sami sebi.
Tužni, ali ne i obeshrabljeni, krenuli smo u istraživanje. Prvo smo skoknuli do Vukove Japage zabiti pločicu, jama koju je svojedobno Tila istražila i nacrtala. Nakon malo muke zbog preuskog borera i 3 fiksa kasnije lokacija je bila dovršena.
Odlučili smo baciti oko na Sopača jamu, veliku vrtaču za koju smo se nadali da ćemo dolje nešto naći. Dok smo Boltek i ja jurili šumom uzbrdo kao mlada antilopa bez noge, Tila i Leo su mozgali kojim putem je najbolje ići pa smo se podijelili u 2 ekipe. Boltek i Tila su krenuli neoprostivom šikarom, dok smo se Leo i ja uputili preko varljivih stijena prekrivenih mahovinom.
Svih zglobova čitavih našli smo se kod vrtače u koju su se najhrabriji spustili, a Boltek i ja smo ostali gore kao moralna podrška. Nakon sat, sat i pol, Tila i Leo se vraćaju i govore nam kako su dolje našli samo crnogoricu, sipar i uspavanog poskoka na kojeg je Leo skoro stao.
Pri vrhu su našli još i jednu rupu od 4 metra. Piši kući propalo.
Jesen se bliži, pa nas je i dnevno svijetlo puno ranije krenulo napuštati, skupili smo prnje i vratili se do auta. Iako nismo mnogo postigli, odlučili smo se ipak počastiti palačinkama u hotelu Frankopan prije odlaska kući. Vratili smo se u Zagreb u večernjim satima.
Napisao/la:
