Okupili smo se u nedjelju oko 8 sati ispred SOŽ-a, tj. većina družine je zaduživala opremu u prostorijama odsjeka dok je autor teksta ispijao ranojutarnju žesticu sa susjedima ispred SOŽ-a, misleći pri tome kako mu speleo oprema neće biti potrebna nakon dugogodišnjeg izbivanja iz speleologije (što se na kraju ispostavio kao loš potez). Tako su se za ovu nedjelju sastali Leo Filter, Hrvoje, Igor, Borna, Fran, Vid, Tihana i ja. Nakon zaduživanja opreme krenuli smo put ka Ogulinu, Leo i Hrvoje skupljaju Krnjetu putem, dok ostatak ljudstva vozi Žombijem prema bircu Jazzbina gdje se svi sastajemo i dogovaramo konačni plan. Na ovoj avanturi nam se ne pridružuje Goran.
Nakon ispijene kave i pive odlazimo u šumu gdje nas očekuju neistražene jame, put kroz šumu je na određenim dijelovima bio toliko blatnjav da Hrvojev auto nije mogao proći dalje pa ga Hrvoje ostavlja parkiranog sa strane te nam se priključuju u Žombiju kojim stižemo na lokacije prvih dviju jama. Presvlačenjem odjeće i raspodjelom transportnih vreća krećemo prema prvoj jami. Prvu jamu istražuju Hrvoje i Vid, dok su Borna i Leo kalibrirali mjerne instrumente. Dok se oni bave time, Igor, Fran i ja tražimo lokaciju druge jame, što je na kraju ispalo bespotrebnim planinarenjem, jer je bio prisutan puteljak koji vodi do prve jame. Druga jama je uskog ulaza blokirana kamenom kojeg je bilo potrebno ukloniti da bi se ušlo u jamu.
Na kraju se ispostavilo da je prva jama dubine otprilike 10 m nesigurna zbog minsko-eksplozivnih sredstava. Dok su Hrvoje i Vid završili s prvom jamom, Borna, Leo, Igor, Fran i ja pokušavamo izvući kamen s druge jame pomoću sistema kolotura. Nakon par bezuspješnih pokušaja povlačenja, kamen se raspuknuo pod utjecajem sile te je ulaz napokon slobodan. Prvi u jamu ulazi Leo i ustanovljuje da se u jami slabije diše nego na ulazu, jama je dubine oko 5 m te je dobila naziv Krnjetina kornjačica (za podrijetlo imena upitajte osobno Igora) što je popraćeno prigodnim aplauzom. Odlazimo svi zajedno prema žombiju uz manje vremenske gubitke zbog traženja pojedinih članova, odakle idemo prema preostale dvije jame.
Do treće jame uskog ulaza dolazimo nakon uspona po kosini, u jamu ulaze svi osim Tihane i mene, te ustanovljuju da su u jami prisutni životinjski ostaci i da je dubina otprilike 5 m. Jami je dodijeljen naziv Partijama. Konačno, gladni i umorni stižemo do posljednje jame koja je dubine otprilike 10 m, što je ekipa utvrdila spuštanjem po užetu uz devija(ja)tor. Dan joj je naziv Ogulinska pica scena zbog argumenta koja pizzeria u Ogulinu je bolja, Antica ili Bonino. Unatoč mom protestiranju, odlazimo u Bonino gdje objedujemo i nakon toga odlazimo prema Zagrebu gdje stižemo u večernjim satima.
Da finaliziram ovaj comeback story. Lijepo je vratiti se u ovo društvo i vidjeti na svoje oči da je entuzijazam za istraživanjem jama i dalje tu. E da, žao mi je što nisam ponio opremu, jer je ovo bila savršena prilika za osvježavanjem mog zahrđalog znanja tako da se radujem nekom novom speleo izletu.
Napisao/la:
