Ranom zorom SOŽovski točno u neko vrijeme poslije sedam puni kombi (Mea, Milovoj, Tila, Vida, Nicola, Valerija, Sara, Tana, Yuki-pas, Mara-pas i Željo-pas) zaputio se prema Plitvicama obavit ono što smo već trebali obaviti ali nismo.
U planu je bilo bilo crtanje jama radnih naziva „Jama kod Prijeboja I“, „Tanana“ , pribijanje pločica koje nedostaju i opušteno rekognosciranje za one kojima se neda blatiti. Neki su imali i spremne karte za belu u ruksaku.
Dolaskom na Plitvice degustirali smo domaće i Interspar delicije i napunjenih baterija otišli do obližnje „Jame kod Prijeboja I“. Valerija i Tana spustile su se u jamu, dok su Mea, Tila i Željo ostali kao moralna potpora. Milivoj i Vida uputili su se u nepoznatom šumskom smjeru. Sara i Nicola otuđili kombi kako bi mogli doći do jama do kojih im je realno lakše bilo doći pješke.
Jama kod Prijeboja I (novi naziv: Šiš Carbonara) zanimljiv je objekt, toliko pun sigovine da ti dođe plakat jer nemaš gdje zabiti sidrište. Prvu dvoranu krase špagetoidni stalaktiti u koje se smjestio spavajući šišmiš, otkuda i ime ove jame Šiš Carbonara. Nakon izlaska iz jame, psovanja daljinometra i fotosešna sa ulazom i pločicom većina nas se uputila prema mjestu gdje je kombi zadnji put viđen. U sljećih 40 minuta planirali smo kako će izgledati spomenik koji će biti izgrađen za nas kad umremo od hladnoće. Srećom, Sara i Nicola pojavili su se taman u posljednji trenutak. Radnu nedjelju zaključili smo slunjskim delikatesama u našem omiljenom restoranu „Feniks“.
foto: Valerija Butorac i Tana Tandarić
Napisao/la:
