U petak 27.5.2022. bilo je jako neizvjesno hoćemo li uopće krenuti na teren zbog loših prognoza koje su se mijenjale svakih sat vremena. Ipak, nakon nekoliko telefonskih razgovora smo se našli pred odsjekom i odlučili tamo da ipak idemo. Pred odsjekom smo se našli Dino iz Estavele, Maja i Čajko iz SOV-a i Josip, Borna, Tina i ja (Nicola) iz SOŽ-a. Josip je išao svojim autom pa je usput pokupio još i Pješaka i Nelu (SOŽ), a nas ostalih 6 je išlo žombijem. Do Gračaca smo stigli oko 23:30h, tako da dok smo se spakirali i došli do logora bilo je nekih 1h u noći. Na Oazi smo se malo podružili, iako neobično skromno, možda zbog gostiju, i otišli relativno brzo spavati. U subotu je nas 6 krenulo prema Oazi, a na logoru su ostali Pješak, Nela i Tina. Do jame smo stigli oko 12h, i taman je krenula neka lagana kiša dok smo se spremali, što nas je samo potaknulo da što prije uđemo u jamu. Na bivak koji se nalazi na 300-350 m dubine došli smo oko 14h, gdje smo složili opremu i malo se opustili prije istraživanja.
Prvi tim, Maja i Dino, krenuli su oko 16h u potragu za Zagorskom vertikalom koja vodi prema drugoj etaži Oaze – Tatuin. Brzo su ju našli, i u Tatuinu odradili jedan penj koji vodi u horizontalni kanal koji se spojio na dno Zagorske vertikale. Istovremeno je Josip otišao raspremiti do kraja Pisoar i izvući svu preostalu špagu, a za to vrijeme smo svi ostali još malo „odmarali“ na bivku. Oko 17h kada se Josip vratio, podijelili smo se u još dvije ekipe i krenuli svatko na svoju stranu.
Josip i Borna otišli su u vertikalu odmah pored Pisoara po čijem rubu se svaki put mora proći na putu za bivak, ali nikako da ju se ode istražiti. Spustili su se 15-ak metara, nakon čega ih je u dvoranici dočekao penj od nekih 8 m kojega je Josip tehnički ispenjao. Na vrhu penja dolazi se do police s koje se vide 2 dimnjaka, i jedan dolazni-možda-prolazni meandar par metara iznad police koji se otprilike pruža prema sjeveru, paralelno glavnoj horizontali u koju se ulazi iz Najveće vertikale.
Čajko i ja smo krenuli prema kraju Messijevih suza u jednu od vertikala koja nam se činila najperspektivnijom. Vertikala je svega 15-ak metara od razine s koje smo mi u nju ušli, i ulazi u veliku dvoranu s kanalima koji se pružaju na 3 strane. Ponovno, zaputili smo se u smjeru onoga što smo procijenili da je glavni kanal i tako nastavili hodati kroz velike hodnike cca 160 m uz blagi pad prema dolje, a generalno pružanje kanala je prvo u smjeru jugozapada, a zatim okreče na čisti jug. Tu nas je dočekao veliki bunar (i dolazna vertikala) promjera oko 20 m i dubine oko 40 m. Bunar smo postavili i nacrtali do dna, ustanovili da ne ide nikamo dalje, i odlučili završiti za taj dan. Na suprotnoj strani bunara vidjeli smo nastavak horizontale, 20-ak metara niže od ulaza u vertikalu odakle smo krenuli, pa smo odlučili sutradan se vratiti to poprečkati. U bivak smo se vratili oko 12h, gdje su nas dočekali Borna i Josip. Maja i Dino su se iz akcije vratili oko 1h u noći. Borna i Josip su rano ujutro u nedjelju krenuli van i izašli na kišu par sati kasnije. Došli su do logora gdje su se pridružili ostatku ekipe u cjelodnevnoj (i noćnoj) zabavi oko vatre.
U nedjelju smo se probudili oko 10h i nakon doručka smo u akciju krenuli oko 12h. Ovaj put su obje ekipe otišle prema istom mjestu – dvorani iz koje smo Čajko i ja krenuli u subotu. Maja i Dino su se zaputili u jedan od dva ostala kanala koji vode iz dvorane, i nakon meandara, vertikala, blatnih kosina, vodenih tokova i čega sve ne, su se vratili u krug do dvorane kroz zadnji preostali kanal. U istraženih 160 m svega i svačega, ima nekoliko vertikalnih upitnika za nastavak istraživanja. Ovaj segment dobio je naziv Romantični vikend.
Čajko i ja smo prema planu nastavili istraživati tamo gdje smo stali. Prečkanju je pomogla blaga polica po kojoj se može hodati, a i činjenica da je nastavak horizontale 20-ak metara niže. Po dolasku na drugu stranu je Čajko otišao baciti oko na situaciju i ustanovio da se nastavlja horizontala, tako da smo svu opremu ostavili nakon prečke. Nakon cca 140 m dolazimo do naglog kraja velikih horizontalnih hodnika i dočekuje nas hrpa glonđi (plosnatih) kroz koje jako puše. Provlačenjem kroz glonđe ponovno se otvara dvorana iz koje su sve te glonđe i došle, i nastavlja se horizontala sve do užeg kanala koji se strmo spušta do vertikalice od 10-ak metara, nakon koje se potencijalno nastavlja horizontalni kanal. Tako smo ukupno u nedjelju nastavili još oko 230 m pretežno u smjeru juga. Kanal je dobio ime Megaljenjivac. Iz akcije smo se svi vratili u rasponu od 11 do pola 1. Na bivku smo još oprali špage u obližnjoj lokvi i popisali opremu, a zatim otišli spavati. Ujutro smo se digli oko 9h, pojeli i što prije krenuli van. Izašli smo oko 14h i krenuli prema logoru. Tamo su nas dočekali Borna, Pješak i Nela (Tina i Josip su to jutro otišli), s ugrijanim paklenim varivom od prethodnog dana jer se slatka i ljuta paprika samo po boji baš i ne razlikuju, ali glad ne pita.
Ekipa koja je bila izvan jame provela je vikend zabavljajući se oko vatre uz kišu koja je skoro neprestano padala više ili manje.
Do kombija smo stigli oko 18h, a u Zagreb sretno stigli oko 22h, čime je zaključen ovaj uspješan produženi vikend u jamskom sustavu Crnopac s ukupno preko 600 novo nacrtanih metara.
Autor fotografija: Nicola Rossi
Napisao/la:
