Praznik Prvog maja ove godine pao je u četvrtak što je nam je na pladnju serviralo četiri dana za speleologiju. Iako je i prognoza na Crnopcu obećavala, odaziv je slab i brojimo se do četiri na prste jedne ruke – Nikola, Ana, Zrinka i Pješak. Krećemo na Crnopac u srijedu oko 8 navečer s planom istraživanja novih objekata prema grebenu Velikog Crnopca. Već na okretaljci smo odlučili da Prvi maj slavimo s roštiljem i odmorom pa smo sve za istraživanje ostavili u kombiju i odlučili po to doći sutradan. Po opremu smo išli po Malom princu, a s opremom na Bili kuk. Roštilj je bio jako dobar, a za neke čak i najbolji ikad. U petak odlazimo prema grebenu Velikog Crnopca, i istražujemo jamu Kuskus udaljenu cca pola kilometra i sat ipo hoda od logora. Jama je duboka 36 m, ali se na dnu se grana u tri smjera pa duljine ima skoro 100 m. Vraćamo se navečer u logor gdje nas čeka Pješak i skoro kuhani gulaš. Šta god napravili gulaš je i dalje slan, šta ne čudi s obzirom da smo meso posolili dan ranije i ostavili ga tako. Mirno druženje uz vatru prije spavanja. U subotu smo se opet odlučili za speleologiju. Idemo u istom smjeru prema grebenu Velikog Crnopca, malo zapadnije nego jučer. Nikola kreće s opremanjem, troši ostatke baterije od jučer na početnom sidrištu. Mijenja bateriju na idućem sidrištu, ali puna baterija ne radi. Dijagnoza – oša kontakt. Od spuštanja ništa. Svi smo miješano malo tužni i malo ljuti, osim Pješaka, koji se razveselio jer smo se ranije vratili. Dodali smo paštu u gulaš od jučer. Možda je malo manje slan. Opet se mirno družimo uz vatru. Nedjelju trošimo za lickanje logora i povratak u Zagreb.
Napisao/la:
