Dana 9.3. (subota) započela je naša prva speleloška avantura ove godine koja se sastojala od 2 dana. Prvi dan je bio rezerviran za Špilju u kamenolmu Tounj, gdje smo prvi puta osjetili što znači biti spelelog. Drugi dan smo išli na Gorsko zrcalo pozabavit se tehnikama penjanja.  

Ovo su slike i prilike iz tih avantura.

Prvi dan naše avanture krenuo je sastankom u 8 sati ispred prostorija Željezničara, gdje smo dobili opremu(kacige,rasvjeta) te se nas cca 15 školaraca spremili za polazak prema Tounju. Pa pošto u spelelogiji ništa ne ide na silu, morali smo prije polaska prema špilji otići popiti brzu kavicu, tako da smo oko 10:30h bili na parkingu kamenoloma Tounj i tamo je krenulo spremanje za ulazak u špilju. To je trajalo nekih 40 minuta, te 10 minuta hodanja do špilje i eto nas na ulazu koji je probijen prije 15 godina zato što je na području još uvijek aktivnog kamenoloma. Ulazak u špilju je uzak i blatnjav tako da smo se odmah ufurali u ulogu speleloga. Naš veliki vođa ove avanture bio je gospodin imenom Milivoj. Teren je bio sklizak i blatnjav, tako da je kretanje bilo usporeno. Nakon nekog vremena došli smo do dijela zvanog “pjegava dvorana”. Još neko vrijeme hodanja i dolazimo do dijela špilje koji se zove “Oltar”. Inače, do Oltara je teže doći zbog visokih voda, ali ove godine imali smo sreće i razina vode je bila niska te smo bez ikakvih problema došli na naše odredište.  Na odredištu smo pojeli i popili šta smo imali, malo odmorili, poslikali se malo i zaputili se prema nazad. Put prema nazad je, po mojem mišljenju, bio duplo brži i lakši nego put prema Oltaru, tako da smo bili vani dok si rekao keks. Pošto smo bili malo prebrzi, imali smo priliku posjetiiti još jednu obližnju špilju zvanu Tounjčica, tamo smo se malo namočili, vidjeli predivno jezero i zaputili se prema Zagrebu. 

špilja u kamenolomu Tounj
Oltar

Drugi dan naše avanture krenuo je sa sastankom na okretištu Dubrava u kafiću zvanom  Voljeni Vukovar gdje smo popili kavicu i zaputili se prema odredištu zvanom Gorsko Zrcalo. 

Gorsko zrcalo

U ovoj avanturi nismo ulazili u nikakve špilje ni jame nego smo se čisto bazirali na penjanje po vertiklanoj plohi cca 20m visine. Tamo smo se bavili problematikom čvorova i po prvi puta smo vidjeli opremu za penjanje. Dok smo se obukli, instruktori su nas podjelili u četiri grupe: 1) čvorovi, 2) penjanje i spuštanje u previsu, 3) penjanje i spuštanje po veritkalnoj plohi i 4) klasične tehnike.  I tako smo krenuli lagano riješavati segment po segment dok na kraju svi nismo bili gotovi. Moram napomenuti da je kroz cijelo vrijeme našeg treniranja vrijedni Masterchef kuhao gulaš. Na kraju dok smo svi bili gotovi, a gulaš pojeden, slijedila je završna riječ i nošenje stvari prema kombiju. Sve u svemu koliko lijepo, toliko i naporno iskustvo.  

Napisao/la:

Kristijan Petrovečki
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial