U subotu ujutro krenuli smo kombijem prema Makarskoj. U kombiju su bili članovi SO Željezničar (Mišur, Bančo i Nicola), SK Ozren Lukić (Darko i Matej) i Breganje (Belak). Dolaskom u Makarsku dočekali su nas i članovi SAK Ekstrem (Tonči, Paško, Zoran i Matea) i Teo Delić. U tako upotpunjenom sastavu (minus Matea) krenuli smo se uskom cesticom uspinjati po Biokovu. Gore smo došli oko 16h, raspodijelili i popakirali opremu na sebe, i uputili se prema Njemici.
Put do jame je trajao nekih 45 minuta, prvo uzbrdo po puteljcima pa nakon toga po hrptovima grebena sve do vrtače u kojoj je smješten logor, što je 20ak metara od ulaza u jamu. Ovdje smo se spremili, ponovno prepakirali opremu u trasnportne i krenuli se lagano spuštati. Tri do četiri sata kasnije, svi smo stigli u bivak/hotel na dubini od 400 m. Svi koji su tada došli prvi puta u Njemicu su ostali oduševljeni lokacijom bivka – dovoljno prostora, dobra kuhinja, veliki bivak, sve što treba jednom speleologu, a i više! Tu večer smo proveli uz vrhunsku leću koju je dan prije skuhao Zoran iz SAKE, malo pelina, i planove za sutrašnji pohod do sifona na dnu jame.
Nakon što je dan ranije pomogao u transportu stvari do bivka, u nedjelju ujutro je Teo izašao. Ostalo nas je 9 u jami. Taj dan smo se odvojili u dvije ekipe, prva je oko 10h krenula prema dnu, a druga oko 11h. Do dolje (930 m) nam je trebalo 5-6h vozanja po špagi. Po dolasku na dno, nešto smo pojeli i podijelili se u 3 ekipe, jedna za crtanje jednog meandra, druga za crtanje drugog, mnogo kraćeg meandra, i treća za pomoć Banči s uronom. Nakon pakiranja Banče, Mišur je skupljao sediment za analizu njegovog sastava, a uz to uzeli smo i uzorak vode iz sifona za analizu mikroplastike, izmjerili njenu temperaturu i pH vrijednost.
Bančin uron trajao je otprilike pola sata. Zaronio je nekih 35-40 m i vidio da se sifon dalje nastavlja u dubinu, za što će biti potrebno ponovno doći s drugačijom opremom da bi se zaronilo na takve dubine. Bančo je također zavirio na dah u sifon na uzvodnoj strani vodenog toka, i vidio da ga je moguće preroniti na dah i nastaviti istraživanje na suhom. Svi smo se nekako u isto vrijeme našli na otočiću s bivkom nakon nacrtanih meandara i odrađenog zarona. Ponovno smo nešto pojeli, i oko 19-20h krenuli prema bivku na 400 m.
Uz razne stanke za klopu i čekanje, do bivka smo stizali između 3 i 5h ujutro. Pojeli, popili, i strpali se u vreće za spavanje. Nismo dugo spavali, ali smo se svi dobro odmorili pa smo oko 11-12h krenuli van, ponovno u dvije grupe s odmakom od sat vremena.
Na putu za van, na dubini od cca 100 m, poredali smo se kroz meandar kako bismo složili sustav za prebacivanje transportnih, a za to vrijeme je stigla i druga ekipa tako da su sve transportne na taj način uspješno prebačene, što je svima učinilo cijeli izlazak lakšim iskustvom. Izašli smo van između 17-19h, a vani su nas na logoru dočekale Ana i Matea s finom klopom i pokojim pićem, čime su nam svima dodatno uljepšale ekspediciju. Svaka čast!
Još smo se oko vatre podružili, te smo oko 19:30h krenuli prema autima. Na žalost, sutradan je većina nas morala na posao pa da nismo imali vremena ostati se pošteno podružiti, tako da smo nakon pivca s nogu kod kombija se lijepo pozdravili s kolegama iz Makarske i zaputili se za Zagreb. Kućama smo živi i zdravi, obogaćeni jednim novim iskustvom, stigli oko 3h ujutro.
Napisao/la:
