Subota 7.10.2017., 6:15 ujutro. Alarm zvoni bez milosti. Ustajem, pijem kavu i gibam do Ž-a gdje kratim vrijeme da se svi skupimo pijenjem čaja (jer sam kavu već popio). Nakon okupljanja peteročlane ekipe – Tila, Mea, Anja Lea i Vida, krećemo prema Ravnoj Gori ravno u 9:00. Malo prije Ravne Gore (Stara Sušica) nalazimo se sa šestim članom ekipe – Lovrom, koji dolazi iz Delnica. Još malo makadama te oko 11h krećemo cipelcugom prema traženoj lokaciji – jami uz cestu koju je Mea pronašla u nekom izletovanju ranije.

Nakon cca 1h hoda dolazimo do ulaza u jamu. Jedna ekipa ostaje raditi, a ostali idu dalje u jamolov u bližoj okolici. Nakon postavljanja bez potrebe za bušilicom vidimo da je jama puna smeća – od raznih lešina, limenki, plastičnih ambalaži do hrpe najlonskih vreća sa smećem prekrivenih lišćem. Uz sve to osjeti se i neugodan miris tako da se nismo puno zadržavali na dnu, nacrtali ju i raspremili. Jama je dobila ime Dno dna i ima cca 12m dubine.

Za to vrijeme druga ekipa je našla svoju jamu – pukotinski ulaz dimenzija cca 70×60 cm, s policom i 7m dubine. Topografski je snimljena i odaziva se na ime Mišja rupa.

U popodnevnim satima zaputili smo se natrag prema autu – ali drugim putem; preko lovačke kuće s namjerom da vidimo kako izgleda. Ono što smo vidjeli nije baš najljepše – napuštena kuća s urušenim krovom. Put u Zagreb odveo nas je preko Delnica i klope u restoranu Tron, a izlet smo završili oko 22h.

Napisao/la:

Ivan Vidović
Svi članci autora
Wordpress Social Share Plugin powered by Ultimatelysocial