U subotu ujutro 03.06.2023. Tila (voditelj), Zrinka, Mirna, Lea, Omgi (cuko) i moja malenkost okupili smo se oko Ž-a i krenuli odraditi dvije jame na području Ogulina. Obavili smo food shopping u Ogulinu i stale na prijepodnevnu kavu u Jazzbinu. Nakon kave uputile smo se u smjeru Desmerica i krenuli prema speleološkim objektima u blizini jezera Sabljaci.
Parkirali smo tik ispred table naselja Desmerica, Zrinka je pronašla top mjesto za uguziti Žombi, a zavjetrina nam je donosila super „miris“ crkotine. Otišli smo prvo provjeriti gdje se nalaze jame jer su bile u blizini ceste, pa smo kasnije pokupile opremu.
Lea, Tila i ja odlučili smo zauzeti objekt koji je imao špiljski ulaz, dok Zrinka i Mirna su se odlučile za onaj s jamskim. Zrinka i Lea su započele izvidnicu i javile kako već postoje stariji spitovi i fiksevi u oba objekta, ali ne postoje pločice. Zrinka se konzultirala s Meom koja nas je uputila u nastavak rada, odnosno izrade nacrta.
Lea, Tila, Omgi i ja ulazimo u špilju čiji se ulaz nalazi na dnu prostrane vrtače. Špilja se proteže lijevo i desno od ulaza. Na desnoj strani postoji blaga kosina zasuta glonđama između kojih su različiti metalni predmeti i smeće. Na kraju kosine je malo jezero u kojem se nalazi još smeća i pokoja guma. Lea je provjerila svaki dio špilje, Tila je radila nacrt, dok sam ja ubrala koju fotku. Po Tilinim pretpostavkama špilja je duboka oko 25 metara i oko 60-ak metara ima tlocrtne duljine. Na ovu špilju Lea je stavila pločicu okruglog broja 1950, te u ime SOŽ-a nazvali smo je – SOŽ živi vječno.
Oko 15:00 sati su obje ekipe završile sa svojim objektima. Zrinka i Mirna su nas informirale da njihova jama je oko 20 m dubine te na dnu vertikale se pruža 70-ak metara horizontalno. Jamu su nazvale „Teret mužštva“ inspirirane Tilinom pričom s prijašnjeg terena iz Ogulina o našem dragom pročelniku.
Oba speleološka objekta su zagađena, dok je u našoj špilji bilo dosta metalnih dijelova, guma u jezeru i svakakvog smeće, Mirna i Zrinka su se zatekle u crkotinama s ručnim bacačem raketa aka zoljom.
Uputili smo se prema Žombiju kraj kojeg smo imali veliku gozbu, te svratili na pivu na terasi zvanoj Sreća gdje smo imali najbolji pogled na Đulin Ponor. U Zagreb smo se vratili oko 19:00 sati.
Napisao/la:
