Speleološka istraživanja Crnopca u 2002. i 2003. godini

Područje Crnopca, smješteno na krajnjem jugoistočnom dijelu masiva Velebita, speleološki se istražuje već duži niz godina. Premda težak pristup i kretanje po terenu, te nedostatak pitke vode, bitno otežavaju istraživanja viših dijelova terena, područje je izuzetno atraktivno, dobrim dijelom baš zbog prethodno navedenih činjenica. Kada se uzme u obzir brojnost speleoloških pojava, te dimenzije i karakteristike objekata poput Cerovačkih pećina, Munižabe ili Burinke, razumljivo je zašto Crnopac možemo smatrati jednim od speleološki najzanimljivijih područja našega krša. 

Na dnu Duplonke pod Malim BatomSredišnji dijelovi Crnopca izgrađeni su od neogenskih karbonatnih breča, poznatih pod nazivom Jelar naslage/breče.Okršavanjem ovih naslaga stvoren je izuzetno razveden reljef koji karakteriziraju brojne ponikve i kukovi. Svima koji su obilazili npr. Hajdučke i Rožanske kukove, Bojinac ili Tulove grede, dobro su poznate njegove morfološke karakteristike. Niže dijelove sjevernih bokova Crnopca izgrađuju jurske karbonatne naslage, dok su na jugu, zastupljene naslage kredne starosti. Njihova zajednička hidrogeološka karakteristika je dobra propusnost, koja je omogućila podzemno otjecanje površinskih tokova s Gračačkog polja (Otuća, Žižinka) prema izvorima u dolini Krupe i Zrmanje. U takvim okolnostima na rubnim, hipsometrijski nižim dijelovima masiva, formirani su značajni horizontalni speleološki objekti, dok u višim dijelovima terena, odnosno u zoni izrazito vertikalne cirkulacije, prevladavaju jame. Premda za sada nigdje nije dosegnuta zona aktivnog podzemnog toka, takav pothvat rezultirao bi objektom velike dubine (vjerojatno i dužine). S obzirom na to da vršni dijelovi masiva dosežu do 1400 m n.m., a da se izvorišta na području dolina Zrmanje i Krupe nalaze na kotama od 70 do 150 m n.m., dubinski potencijal Crnopca je i do 1000 m.

Pregled istraživanja

Područje Crnopca već duži niz godina sustavno istražuju članovi SO HPD “Željezničar”, uz povremeno sudjelovanje pojedinaca iz drugih speleoloških udruga. Pregled istraživačkih akcija izvedenih do konca 2001. godine i svi važniji objekti prikazani su u planinarskoj i speleološkoj literaturi (Jalžić, 1984; Lukić, 1988, 1991; Kuhta, 1992, Kuhta 2003). Osnovni podaci o istraženim objektima prikazani su u tablici 1. iz koje je vidljiva i dinamika istraživanja Br. Naziv Dubina Dužina Godina ist.

Istraživanja do 1959.

1. Pećina Svetinja 4 37 1948
2. Donja Cerovacka pećina 42 2682 1953
3. Gornja Cerovacka pećina 22 1295 1953
4. Srednja Cerovacka pećina 92 390 1959

Istraživanja u razdoblju 1978. – 1984.

5. Jama na Prezidu 17 25 1978
6. Jama iznad Vasanovih korita 130 52 1978/80
7. Ledenica I 34 28 1980
8. Ledenica II 10 12 1980
9. Jama na Prezidu II 27 15 1982
10. Jama na Prezidu I 19 8 1982
11. Šupljaca 31 76 1984
12. Bezdanka kod Ćabrica 97 284 1984
13. Pecina kod Ćabrica 20 90 1984
14. Kobileća jama 47 43 1984
15. Jametina kod Jabukovca 120 50 1984
    Istraživanja u razdoblju 1986. – 1990.
16. Jama uz puteljčić 37 5 1986
17. Jama iznad Veselinovica stana 22 10 1986
18. Veliko Grotlo 170 100 1986
19. Snježnica “DSP” 35 20 1986
20. Krasna jama 12 6 1986
21. Jama pod Crnopcem 110 60 1978/86
22. Dorina pecina 10 105 1987
23. Jama Uskok 24 27 1988
    24.Snježnica kraj jame Uskok 24 20 1988
24. Jama Poskok 18 12 1988
25. Jama Naskok 43 15 1988
26. Jama Odskok 29 18 1988
27. Jama Doskok 27 20 1988
28. Tiljkuša 65 130 1988
29. Burinka 290 325 1988/89
30. Jama na Plocama 155 105 1989
31. Munižaba 448 2300 1989
32. Jama više Munižabe 18 11 1989
33. Jama pored logora 26 30 1989
34. Ostojica pećina 8 72 1989
35. Snježnica ispod puta 51 14 1989
36. Jama na sijenokoši 76 200 1989
37. Jama Škrapa 18 15 1990
38. Jama pod Bakom I 143 20 1990
39. Snježnica pod Bakom 18 14 1990
40. Velika snježnica 30 91 1990
41. Boing 078 78 25 1990
42. Boing 102 102 35 1990
43. Jama pod Tisovom stubom 45 70 1990
44. Pejcilova snježnica 45 16 1990
45. Jama pod Bakom II 75 45 1990
46. Špirinka 65 15 1990
47. Snježnica više Špirinke 27 15 1990
48. Vratolom 19 13 1990
49. Jama na Paležu 117 75 1990
50. Pecina Jama 8 4 1990
51. Jama pored Niterinke 75 50 1990
52. Jama s mostom 31 20 1990
53. Jama iza sedla 19 10 1990
54. Dvogrla jama 48 15 1990

Istraživanja u razdoblju 2000. – 2001.

56. Makina jama 61 30 2000
57. Vatrogasna jama 80 33 2000
58. Bunaric 14 4 2000
59. Špilj 3 11 2000
60. Jama bijeli potok 60 103 2000
61. Milina jama 40 91 2001
62. Jazina kucica 0 12 2001
63. Tatekov frižider 18 2 2001
64. Jama na stazi 81 93 2001
65. Jama iznad 38 15 2001
66. Dupljak 97 58 2001
67. Fuga 15 18 2001
68. Skladište 8 18 2001
69. Jama puževih kucica 10 12 2001
70. Špranja kod vidikovca 3 12 2001
71. Špiljareva špilja 8 10 2001
72. Ambis 31 25 2001
73. Karijes 61 30 2001
74. Jamurina 51 17 2001
75. Bornel 11 27 2001
76. Jama pol 12 11,5 4 2001
77. Šaljiva jama 11 6 2001
78. Penjacka jama 81+ 29 2001
79. MFJ Perspektiva 130 20 2001/02
80. Sustav Mrsine jame 74 82 2001/02
81. Kokica 113 53 2001/02

Tablica 1: Popis speleoloških objekata Crnopca istraženih do konca 2001. godine
U razdoblju 2002.-2003. na Crnopcu su organizirana 2 ljetna logora, 9 istraživačkih akcija i 2 rekognosciranja terena. Njihov slijed i postignuti rezultati prikazani su u nastavku teksta, a osnovne informacije o objektima prikazane su u tablici 2

Br. Naziv Dubina Dužina Godina ist.

Istraživanja u razdoblju 2002. – 2003.

82. Kišna špilja 5 23 2002
83. Vulva 54 57 2002
84. Jama jaje 36 26 2002
85. Corava jama 21 13 2002
86. Wonder špilja 0 15 2002
87. Špilja Kiselica 7 12 2002
88. Sterilna špilja 2 30 2002
89. Maloljetna zavodnica 33 40 2002
90. Divlja jama 52 48 2002
91. Seniorska puhaljka 85 85 2002
92. Michelangelo 256+ 60 2002/03
93. Sustav Nema tu ništa 125 2002/03
94. Duplonka na Malom Batu 67 65 2003
95. Grebaona 22 2003
96. Ljama 12 2003
97. Jama u ludoj vrtaci 32 11 2003
98. Bambi 60 33 2003
99. Zdenkova jama 40 2003
100. Roland Garros 146 144 2003
101. Špajza 16 8 2003

28. 2. 2002. – M. Kuhta obilazi Tatekovo sklonište. Utvrđeno je da su glavni radovi završeni te se sklonište može koristiti pri idućim istraživanjima. Staza do skloništa je markirana. Na pristupnoj cesti vidljivi su tragovi geodetskog premjera, odnosno pripremni radovi za njeno proširenje, što je učinjeno nekoliko mjeseci poslije.

27. 7. – 8. 8. 2002. – Speleološki logor SOŽ-a na kojem je sudjelovalo 12 članova odsjeka: L. Biondić, Z. Bolonić, M. Borovec, T. Bosner, N. Bosner, V. Božić, R. Dado, V. Jalžić, S. Jembrih, D. Kunović, Z. Langer i B. Lepan. Voditelj logora bila je M. Borovec. Otklesavanjem suženja u prethodne godine istraživanoj jami Kokici, svladano je dodatnih 25 m pa joj dubina sada iznosi 113 m. Završeno je istraživanje sustava Mrsine jame, ali je nakon riskantnog prolaza kroz kamene blokove pronađena samo manja podzemna dvorana, te je dužina objekta povećana na 82 m, a dubina je ostala 74 m. Istraženo je 10 novih objekata. Svakako je najznačajniji rezultat pronalaženje jame Michelangelo, te njeno istraživanje do dubine od 246,5 m. Pored nje istraženi su sljedeći objekti: Kišna špilja (23 m), jama Vulva (-54 m, 57 m), jama Jaje (-36 m, 27 m), Ćorava jama (-21 m, 13 m), Wonder špilja (15 m), špilja Kiselica (12 m), Sterilna špilja (30 m) i jama Maloljetna zavodnica (-33 m, 40 m). U sustavu Nema tu ništa doprlo se do dubine od 39 metara.

31. 8. – 3. 9. 2002. – Z. Bolonić, N. Bosner, T. Bosner, V. Božić, B. Lepan (SOŽ) i B. Komarica istraživali Divlju jamu do dubine od 51 m, a u Seniorskoj puhaljki spustili se do -20 m. Pored toga pronašli su novu jamu procijenjene dubine 50 m.

5. – 9. 10. 2002. – Z. Bolonić, N. Bosner i B. Lepan (SOŽ) istražili su i topografski snimili jamu Seniorska puhaljka do dubine od 60 m, ali se ni ovaj put nisu spustili na njeno dno. Obišli prije istraživanu jamu MFJ Perspektiva i spuštanjem kroz ledene pukotine istražili novih 10 m, te je ukupna dubina objekta povećana na 130 metara.

1. – 3. 11. 2002. – Z. Bolonić, N. Bosner, T. Bosner, V. Božić, B. Lepan i L. Sarajčić (SOŽ) završili su istraživanje i topografsko snimanje Seniorske puhaljke. Postignuta dubina je 85 m, a jama se nastavlja iza suženja koje treba pokušati proširiti. Ekipa je započela istraživanje jame Duplonka na Malom Batu, a tom prilikom topografski je snimljen njen istočni krak dubok 55 m.

7. – 9. 12. 2002. – M. Borovec, D. Jirkal, D. Kunović, L. Sarajčić (SOŽ) i J. Panđa uspjeli su doći do skloništa ali su zbog loših vremenskih prilika odustali od planiranih istraživanja.

28. 2. – 2. 3. 2003. – N. Bosner, T. Bosner i B. Lepan (SOŽ) na skijama i krpljama rekognosciraju teren između Bijelog kuka i Kite Gačešine.

18. – 21. 4.2003. – M. Borovec, R. Dado, D. Kunović, M. Pavlek (SOŽ) uz prateću ekipu P. Borovec, A. Svetina i N. Svetina istraživali u sustavu Nema tu ništa. Pronašli još jedan ulaz i novi krak jame u kojem su ostali bez užadi. Na povratku istražili 12 m duboku jamu Ljama kod vidikovca, a u Jami u ludoj vrtači spustili se do dubine od 20 m, ali je istraživanje prekinuto zbog odrona leda.

25.7. – 8.8.2003. – Speleološki logor SOŽ-a na kojem je sudjelovalo 11 članova odsjeka: L. Biondić, Z. Bolonić, M. Borovec, N. Bosner, V. Božić, R. Dado, K. Guszak, D. Jirkal, M. Kuhta, D. Kunović, i L. Sarajčić, te pridružena ekipa P. Borovec, P. Kasun, B. Komarica i S. Kuhta. Voditelj logora bila je M. Borovec. Tijekom logora detaljno je rekognosciran teren između Malog Crnopca, Bijelog kuka i Malog Bata. Veliki napori uloženi su u proširivanje prolaza u jami Michelangelo ali je ona nakon višednevnog klesanja produbljena za svega 9,5 m, te joj sadašnja dubina iznosi 256 m. Nastavljena su istraživanja u sustavu Nema tu ništa u kojem je dubina povećana na 125 m. Dovršeno je istraživanje Duplonke na Malom Batu čija konačna dubina iznosi 67 m. Istražena su tri nova objekta: jama Bambi (-60 m, 33 m), Zdenkova jama (-40 m) i jama Roland Garros (-146 m, 144 m).

26. – 28. 9. 2003. – M. Borovec, N. Bosner, D. Jirkal, D. Kunović, M. Pavlek (SOŽ) istražili su i topografski snimili Jamu u ludoj vrtači duboku 32 metra.

7. 9.2003.  – Z. Bolonić, M. Borovec, N. Bosner, K. Guszak, M. Uroić (SOŽ) i P. Bolonić obilaze područje Bijelog kuka i pomoću GPS-a snimaju novu planinarsku stazu oko kuka. Istražena je i topografski snimljena jama Špajza duboka 16 m.

19.-21.12.2003. – L. Biondić, M. Borovec, D. Jirkal i T. Uzun (SOŽ) rekognosciraju teren oko Bijelog kuka i pronalaze nekoliko jamskih otvora. Spuštaju se samo u Alibabinu jamu do dubine od 60 m, a rekognoscirani nastavak ocjenjuju vrlo perspektivnim.

Rezultati istraživanja i značajniji objekti

Tijekom 2002. i 2003. godine detaljno je rekognoscirano i istraživano područje Velikog i Malog Bata, Južne padine Malog Crnopca i područje Paleža prema Bijelom kuku. Na tom prostoru dovršena su istraživanja tri od prije poznata objekta, a istraženo je i topografski snimljeno 20 novih objekata. Od tog broja 5 objekata su manje špilje dužine do 30 m. Većina jama također je manjih dimenzija. Istraženo je 7 jama dubokih između 12 i 40 m, 5 objekata duboko je između 52 i 85 m, a samo su tri jame dublje od 100 m. Dosadašnjim istraživanjima na području Crnopca obrađen je ukupno 101 speleološki objekt (tablice 1 i 2).

• Jamski sustav Nema tu ništa nalazi se na prijevoju između Malog i Velikog Bata, ima 7 potpuno odvojenih ulaza, a dubina mu iznosi 125 m. Njegovo istraživanje nije dovršeno. Pored toga, premda su svi dijelovi sustava parcijalno topografski snimljeni, nije nam uspjelo kompletirati nacrt. Osnovni problem je izuzetna razvedenost i preklapanje podzemnih kanala i čini se da će topografsko snimanje biti potrebno ponoviti.

• Jama Roland Garros nalazi se na zapadnoj strani Bijelog kuka. Nakon ulazne vertikale duboke 68 m jama se nastavlja nizom stepeničasto položenih podzemnih dvorana (veličine teniskog igrališta). Izuzev na gornjem dijelu ulazne vertikale, cijeli objekt je vrlo prostran, a širina i visina kanala najčešće prelaze 10 m. Na boku druge dvorane odvaja se 45 m dug i jednako tako prostran bočni kanal. Na njegovom ulazu nalazi se 4 m visok vertikalni skok koji je moguće slobodno ispenjati, ali se preporučuje korištenje užeta (posebno za silazak). Isto tako preporučujemo da se pri narednim obilascima užetom opreme i sve kosine jer je tlo sklisko ili prekriveno siparom. Spitovi su zabijeni samo na ulaznoj vertikali, dok je preostali dio jame postavljen klinovima, koji su izvađeni po završetku istraživanja. Dno jame nalazi se na dubini od 146 m i potpuno je zatvoreno urušenim kamenim blokovima i kršjem. Premda nisu primjećeni perspektivniji nastavci, bližu okolinu jame treba pomno pregledati. Naime, u sve dvorane spuštaju se i do 50 m visoki dimnjaci, pa mogućnost nalaza novih ulaza nije isključena.

• Jama Michelangelo nalazi se na SI padinama Velikog Bata i s dubinom od 256 m najdublja je jama istražena u ovoj etapi istraživanja, a za sada ujedno i treća po dubini na Crnopcu. Premda se jama prema morfološkom tipu može svrstati koljenaste speleološke objekte, njeno glavno su obilježje vertikalni skokovi duboki 25, 45, 40, 17 i 113 m. Posljednja vertikala razbijena je u nekoliko segmenata, a posljednji prevjesni dio dubok je 49,5 m i završava u sredini 20-ak cm dubokog jezerca. Bokovi jame formirani su u čvrstoj i kompaktnoj stijeni pa nema opasnosti od rušenja kamenja. Malo veći oprez potreban je na policama, a posebno onoj na dubini od približno 115 m, gdje se obično nalaze deblje nakupine obrušenog leda. Jama je otkrivena i istražena do dubine od 246,5 m tijekom ljetnog logora 2002. godine. Daljnje napredovanje spriječila je desetak cm uska pukotina. Budući da je na njenom ulazu zabilježena izrazito jaka silazna cirkulacija zraka, na ljetnom logoru 2003. godine odlučeno je da se suženje pokuša proširiti. To su nakon nekoliko dana mukotrpnog rada uspjeli učiniti Robert Dado i Dražen Kunović. Na žalost, to nam je donijelo samo 9,5 m nove dubine, i naravno, još teže prolazno suženje. Cirkulacija zraka i dalje je iznimno jaka. Iz osobnog iskustva mogu reći da sam sličnu cirkulaciju zraka imao prilike osjetiti samo u suženju Viline pećine kod Dubrovnika, u kojoj je nakon proširivanja prolaza istraženo još 3 km podzemnih kanala.

• 

• 

• 

• 

• 

• Seniorska puhaljka nalazi se između skloništa i zapadnog dijela Bijelog kuka. Ulaz u jamu smješten je u dnu ponikve, ispod 20-metarske okomite stijene. Sam ulaz je vrlo uzak, a u vrijeme našeg prvog obilaska bio je gotovo potpuno zatrpan kamenjem, zemljom i lišćem. Na istraživanje nas je ponukala izrazito jaka cirkulacija zraka. Prema morfološkom tipu jama se može svrstati u koljenaste i razgranate objekte. U jami se izmjenjuju do 25 m duboki vertikalni skokovi i kraći horizontalni kanali različitog pružanja. Teže prolazno suženje nalazi se kod ulaza u drugu vertikalu, na dubini od približno 30 m. Završni horizontalni nivo jame nalazi se na dubini od 83 m. I on se grana u tri smjera, od kojih se jedan postupno sužava i završava na najdubljoj točki jame. Sjeverni odvojak dug petnaestak metara završava suženjem iza kojeg se čuje hučanje slapa do kojeg se ne može doći. Iako možda nema neku respektabilnu dubinu, Seniorska puhaljka je puna zanimljivih detalja.

• Duplonka na Malom Batu jedna je od jama koje nisu ispunile naša očekivanja. Ulaz se nalazi u vršnom dijelu Malog Bata, koji izgleda poput vulkanskog kratera. Naime, umjesto vrha tu se nalazi ponikva promjera stotinjak metara. Njene strme, a dijelom i potpuno okomite strane, spuštaju se prema dva jamska otvora, smještena 25-45 m ispod rubova ponikve. Jame su potpuno odvojene ali s obzirom na genetsku povezanost mogu se smatrati jedinstvenim objektom. Premda bi se zbog istog razloga i kota ulaza mogla postaviti na gornji rub ponikve, naša polazna točka postavljena je u boku ponikve, na mjestu gdje je za daljnje napredovanje potrebna upotreba užeta. Istočna jama duboka je 55 m, a sjeverna 67 m. Oba kraka su jednostavne morfologije i završavaju na urušenim kamenim blokovima, dijelom pokrivenim trajnim snijegom. Mogućnost daljnjeg napredovanja nigdje nije primijećena.

• Jama Bambi nalazi se na strmim padinama Malog Crnopca. Sastoji se od vertikale duboke 56 m, koja završava u podzemnoj dvorani promjera dvadesetak metara. Ispod vertikale dno je prekriveno stalnim naslagama snijega, a u unutrašnjem dijelu dvorane urušenim kamenim blokovima. Najniža točka nalazi se na dubini od 60 m.

Premda je već danas na Crnopcu istražen respektabilan broj speleoloških objekata, on je vrlo daleko od konačnog. O tome najbolje govori podatak da se najveći broj od 46 novih objekata istraženih u razdoblju od 2000. do 2003. godine nalazi na području manjem od 2 km2, te da se na njemu još uvijek pronalaze novi objekti. S druge strane, samo u vršnom dijelu masiva, između grebena Malog i Velikog Crnopca na jugu, te Kite Gaćešine i Munižabinog vrha na sjeveru, tek treba detaljno pregledati oko 4 km2 vrlo perspektivnog, ali i teško prohodnog terena. Premda još uvijek nije dovoljno detaljno istraženo, relativno obrađenim može se smatrati samo prostor Malog i Velikog Bata te sjevernih padina Malog Crnopca. Da bi se zaokružila speleološka slika Crnopca svakako će trebati detaljno obraditi i prostrano područje njegovih južnih padina (30-ak km2), sve do morfološke granice masiva, odnosno do dolina Zrmanje i Krupe. Dio objekata tog područja istraživan je osamdesetih godina (Kuhta, 1984), a u novije vrijeme članovi DDISKF-a poduzeli su niz speleoronilačkih istraživanja. Istraženi objekti nisu uključeni u priloženu tablicu. 

Daljnje aktivnosti SO HPD “Željezničar”, koji je organizirao i gotovo sva dosadašnja istraživanja, bit će prvenstveno usmjerene na sustavno pretraživanje i istraživanje speleoloških objekata u vršnom dijelu masiva. Trenutno je u tijeku istraživanje područja oko Bijelog kuka, na kojem je rekognoscirano i već djelomično istraženo nekoliko objekata. Svakako je najperspektivnija Alibabina jama, koja se prema rezultatima posljednjeg obilaska (1. 5. 2004.), na dubini od preko 100 m tek razigrala. Budući da se pokazalo da dio starijih objekata istraženih do konca 1990. godine nije točno lociran (Veliko Grotlo nalazi se 620 m JZ od stare lokacije, hvala Čedo), planira se njihov obilazak i označavanje pločicama.

• 

• 

LITERATURA:

• Jalžić, B., (1984): Bezdanka kod Čabrića na Velebitu. Naše planine, 11-12, Zagreb.
• Kuhta, M., (1984): Morfologija speleoloških objekata područja Gračac-Bukovica. Diplomski rad, RGN-fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
• Kuhta, M., (1992): Speleološka istraživanja masiva Crnopca u 1990. godini. Speleolog, 38/39, str. 25-28, Zagreb.
• Kuhta, M., (2003): Rezultati novijih speleoloških istraživanja na Crnopcu. Speleolog, 48/49, str. 36-44, Zagreb.
• Lukić, O., (1988): Jama Burinka na Crnopcu u Velebitu. Naše planine, 9-10, Zagreb.
• Lukić, O., (1991): Speleološka istraživanja Crnopca na Velebitu. Speleolog, 36/37, str. 14-26, Zagreb
• Napisali : Mladen Kuhta, Martina Borovec i Nela Bosner