Speleoskup u Mostaru 2013.

Na put smo krenuli u petak, 10.5.2013. oko 7:30 u sastavu: Dina Šimunović, Ana Knezović, Ana Šuljić, vozač Davor Andrić i Kristijan Hmura. Nakon laganog puta dolazimo u Hercegovinu i zaustavljamo se u Kravicama. Tu smo predahnuli, popili pivo i uživali u maglici koju su stvarali veliki slapovi s gomilom vode. Nastavljamo prema Međugorju gdje se ponovno zaustavljamo zbog obilaska. Blago umorni od puta stižemo u Mostar oko 16 sati i odlazimo kod Davora na „mezu“. Punih trbuha krećemo u obilazak Mostara (stari grad) te u klubu „Calamus“ pijemo najbolju limunadu i narančadu. Bilo je vrijeme da krenemo prema Gorancima – mjesto iznad Mostara udaljeno 12-ak kilometara gdje se održavao speleoskup. Tamo dolazimo oko 19 sati i nakon loze dobrodošlice, prijava i upoznavanja slijedi druženje s „rajom“. Najuporniji „padaju“ oko 3 sata ujutro i odlaze na spavanje.

Sljedeći dan, započeli smo nadobudno. Buđenje u 8 sati i odlazak u obilazak do sat vremena udaljenog Počitelja – malo mjesto s kulom na vrhu sagrađenom za vladavine Matije Korvina – jako lijepo, u duhu svog vremena i vrijedno pogledati. Na kulu se može popeti do samog vrha odakle se pruža jedinstven pogled na brdovit krajolik prošaran kućama. Nakon obilaska pijemo kavicu i odlazimo do Mogorjela, rimske vile iz 3. stoljeća. Nešto prije 11 sati jurišno krećemo natrag u Gorance na skup koji je sa zakašnjenjem započeo u 12 sati. Između ostalih izlagača, mi smo pustili četiri kratka filma: Speleološka škola SOŽ 2013., SOŽovanje u 2012., eksperimentalni film Nasilje u speleologiji i Muda Labudova 2011. Prezentacije se nastavljaju nakon pauze za ručak od 14 do 15 sati. Na samom kraju predavanja pušten je još jedan naš film – Čuvari Dubina (Marko Lokas). Da bismo napunili baterije, poslije predavanja sjedamo preko puta na kavu i odlične palačinke, a nakon toga posuđujemo bicikle (Davor, Dina i Kristijan) i odlazimo na kružnu turu po zelenim pašnjacima dugu 12 kilometara. Ana i Ana su ostale odmarati na kavi jer je jedna od dvije Ane prvu večer uganula nogu što ju je ostatak vikenda činilo najslabijom jedinkom Ž-ovaca. Po povratku smo obavješteni da će biti još dva predavanja koja je držao Simone Milanolo – jedno o speleološkom katastru BiH, a drugo o istraživanju prelijepe Pećine (Du)Govještice i Mračne Pećine koje su udaljene 40-ak kilometara zračne udaljenosti od Sarajeva. Objekt je trenutno dug oko 8 kilometara, a istraživanja još intenzivno traju. Budući da je nakon tih predavanja bilo već 20:30 trebalo je početi s neslužbenim programom za koje su se brinula dva momka na bubnjevima i gitari. Kako je večer odmicala, a atmosfera postajala sve sličnija onoj u Ž-u poslije 23 sata, dobili su i vokalnu podršku naše Ane Knezović. Mi ostali smo optuženi „da im kvarimo decu“ kako je to rekao Aca iz Beograda, a samo volimo piće . Veselje se proteglo dugo u noć (tj. jutro).

Buđenje je u nedjelju, 12.5.2013., malo kasnilo, a popraćeno je blagom upalom mišića i 70%-tnim gubitkom glasa. Na nogama smo bili oko 10 sati i u rukama smo imali, ni manje ni više, nego – ĆEVAPE u lepinji koji su bili doručak u organizaciji skupa. Nakon rekonstrukcije večeri i zezancije krećemo put Hrvatske već oko 11:30 jer nas na Peručkom jezeru čekaju Anini baka i dida s roštiljem i kolačima (opet jadni mi!). Zbog ranijeg odlaska i prevelike udaljenosti propuštamo organizirani posjet špilji Vjetrenici. Ipak, da put iz Hercegovine ne bi prošao prejednostavno pobrinuo se Hrca kojeg smo morali opskrbiti godišnjom zalihom duhana što je ispalo neočekivano teško – da, u Bosni smo teško našli duhan! Na jezeru smo dopunili polupune trbuhe i nastavili privoditi vikend kraju, a s tim smo završili oko 22 sata u Zagrebu.

Nakon prijeđenih 1200 kilometara u tri dana, puno sunca i malo kiše možemo reći da su Mostarci super domaćini, speleolozi željni rada, a prije svega nezamjenjivo društvo uz čašicu – prava „raja“. Budući da smo našli dosta sličnosti s našim huljama, porazgovarali smo i o zajedničkim terenima što su oni objeručke prihvatili – samo treba poslati mail! Što se programa speleoskupa tiče, možemo reći da je sadržavao mnogo vrlo kvalitetnih kockica – prezentacija među kojima smo se i mi našli sa svojom kuglom (ne)ozbiljnih filmova. Sve u svemu, da je bilo bolje, ne bi valjalo!

Podijelite na Facebooku