U nedjelju 23.10., ekipa u sastavu Mea, Milivoj, Lea, Tila, Zrinka i ja (Mirna) okupila se ispred SOŽ-a oko 8h, ubacila stvari u Hjundu i Peugeot te krenula prema Plitvicama odraditi preostale jame u starom sektoru. Uz stajanje na brzinsku briefing kavu na prvoj benzinskoj, u Prijeboj stižemo oko 11h. Tamo nas čekaju Tomislav i Tamara s klincima Janom i Vedranom i svi skupa krećemo u kratku šetnju do jama.
Preostale su nam još dvije jame pa se dijelimo u tri tima – jednu jamu odradit će Lea i Tila, drugu Zrinka i ja, a Mea i Milivoj će za to vrijeme rekognoscirati teren u slučaju da nam je neka jama promakla. Zrinka i ja dobile smo špajzicu od 10 metara pa smo ju brzo opremile, topografski snimile i raspremile. Čast imenovanja jame pripala je Jani koja ju je nazvala po svom plišancu – Jama Vlatke Patke.
Nakon kratkog odmora i Zrinkinog domaćeg bureka nas dvije smo se uputile prema Lei i Tili koje su završavale nacrt druge jame koja je duboka nešto više od 20 metara. Žuto lišće u unutrašnjosti prekrivalo je kostur nesretnog konja koji je završio unutar jame. Uz kostur konja u jami su pronađeni i metalna kanta i metak pa su se u maniri krimi serija iznosile razne teorije o razvoju događaja koji su doveli do toga da svi tragovi završe u jami. Jama je dobila prigodni naziv I konje ubijaju, zar ne?.
Izradom topografskih nacrta dviju jama službeno je završen terenski dio starog sektora na Plitvicama!
S obzirom da je, kada smo završili sa špiljarenjem, još bio dan, odlučili smo otići u obilazak novog sektora. Uz nekoliko zaustavljanja zbog potencijalnih jama uz cestu, do novog sektora stižemo malo prije zalaska sunca. Zaputili smo se u kratku šetnju/rekognosciranje/gljivarenje, jednoglasno odlučili da je novi sektor ljepši od starog te otišli na zasluženo iće i piće u Feniks. U Zagreb stižemo do 21:30h (ocjena Tiline testne vožnje 10/10).
Napisao/la:
