U petak, 17.2.2023., ekipa iz SOŽ-a Josip, Mirna, Tamara i ja (Tina) uputili smo se žombijem zajedno sa par velebitaša prema Dinari do planinarske kuće Svetoga Jakova, kako bi prisustvovali stručnom seminaru o opremanju speleoloških objekata organiziranom od strane Komisije za speleologiju. Nakon dugog, umarajućeg puta i Josipovih priča o 18 godina bivanja u Odsjeku, Mirnu i Arga smo predali njenome tati da ih pokupi, a mi smo potom do planinarske kuće Sv. Jakov stigli u kasnim večernjim satima, skoro oko ponoći. Slijedio je red pića i red hrane, a nakon toga, uputili smo se svi u lagano krevete.
Idući dan ustajanje je bilo u ranim jutarnjim satima kako bi se sve stiglo na vrijeme i po rasporedu, ali naravno da je zbog kašnjenja jedne sožovke, početak tečaja krenuo pola sata kasnije. Službeno smo započeli sa tečajem u 9.30, ispred jedne stijene od 15 m, sa demonstracijama speleoloških instruktora iz osnovnih stvari koje ćemo svi kasnije primijeniti na samoj stijeni, a to su bile demonstracije poput opisa opreme, načina korištenja, postavljanja sidrišta te time i samog bušenja i postavljanja fikseva sa pločicama. Ekipa je bila podijeljena u 7 grupa od po 5 ljudi i zatim smo se svi uputili na vrh same stijene od kuda smo i započeli sa praktičnim dijelom vježbi. Prvi dan su nam instruktori dali da krenemo sa najobičnijim postavljanjem što je podrazumijevalo pronalazak i postavljanje prirodnog sidrišta i povlačenje linije niz stijenu sa postavljanjem međusidrišta. Ovisno o individualnim brzinama, svatko je napredovao svojim tempom i samim time dobivao više ili manje manjih zadataka tokom samoga postavljanja. Ti zadaci bili su korištenje više vrsta pločica, uplitanje ringa, rađenje raznih vrsta čvorova na međusidrištima ili postavljanje Y međusidrišta. Nakon odrađenih vježbi, svi su raspremili svoje linije i time smo zaključili prvi dan vježbi.
Navečer se jelo, pilo i družilo, ovisno kako kome je pasalo, dugo u noć. Drugo jutro, ovoga puta bez kašnjenja, nakon što se počistio dom od stvari, svi smo se zaputili ponovo do radne lokacije i započeli sa danom broj dva.
Istim principom, ovisno o brzini ili sposobnosti svakoga individualno, instruktori su ponovo davali različite radne zadatke. Od mnogih, dva su bila glavna – prečnica za one brže ili postavljanje devijator za one sporije. Svatko od tečajaca je ponovo postavljao neko novo prirodno sidrište i nalazio novu liniju za spuštanje te primjenio stečeno znanje. Nakon što smo završili, raspremili smo opremu uz ponovno Josipovo objašnjavanje kako nismo dovoljno organizirani i da je on tu 18 godina, te se zatim sretno uputili sa žombijem prema Zagrebu.
Napisao/la:
