U subotu u 11h krenuli smo iz Zagreba Borna, Hrvoje, Leo i ja (Magdalena). Odlučili smo krenuti malo kasnije jer je bila najavljena kiša za taj dan pa smo zaključili da nema potrebe za žurbom. Na putu smo stali ručati u Ogulinu i nazdraviti za uspješan teren. Onda smo zaključili da nam nakon ručka treba i kava tako da smo se premjestili koju ulicu dalje popiti jednu s prijateljem Goranom.
Stigli smo do vikendice u šumi oko 15h i odlučili odraditi jednu jamu u blizini, prije kiše. Leo, Borna i ja smo se spremili i uputili 20-ak minuta pješice kroz šumu do Goran 27. Kako je stijena oko ulaza bila dosta trošna, samo se Borna spustio i nacrtao je. Izmjerio je „tubu“ oko 12 m dubine. Za razliku od uobičajenog, ponovno nismo imali pločice tako da ćemo se trebati vratiti. Imali smo sreće jer nas je kiša uhvatila tek pred vikendicom. Pojeli smo pečeno pile, popili sve što smo imali i družili se do kasno u noć, a neki odvažni i do jutra.
U nedjelju ujutro otišli smo do Ogulina pokupiti Tamaru i Ivana C. na željezničkom kolodvoru. Nakon jutarnje kave podijelili smo se u dva tima po troje napraviti jame Goran 9 i Goran 11. Tamara, Ivan i Leo su radili Goran 11 gdje je Tamara crtala, a Ivan stručno izmjerio oko 22 m dubine. Pretpostavljam da ih je Leo gledao izvana u ležećem položaju i bodrio. Drugi trio su činili Borna, Hrvoje i ja koji smo htjeli doći do kraja Goran 9 i nacrtati ju. Na jednom od prijašnjih terena procijenjena je na 80-ak metara pa smo ponijeli jedno uže od 100 m i jedno od 50 m. Točno nam je toliko i trebalo jer Borna radi odlične šlinge, za nas više od 170 cm koji imamo duge noge. Kosina, previs, velika dvorana, vertikala i na kraju ogromna količina blata. Borna je nacrtao svih 90 metara, ja mjerila bez da je Bric zezao, a Hrvoje je raspremio dio jame. Svi smo bili jako zadovoljni jer je sve išlo laganim tempom, ali glatko.
Oko 19h smo izašli iz jame i našli se svi skupa pred kombijem. Dočekao nas je Goran koji je odmah htio vidjeti kako to izgleda dolje pa smo svi prepričavali kako nam je bilo uz gledanje nacrta i fotki. Dok smo se spremali za povratak, Bubi (Goranov pas) i Đemo (Tamarin pas) su se naganjali jer Đemo voli izazivati. Oko 20h smo krenuli za Zagreb i oko 21.30 h stigli pred odsjek. Htjeli smo napraviti nešto, očekivali da ćemo napraviti manje od toga, a napravili smo svašta. Sve u svemu, jako lijep i uspješan teren.
Napisao/la:
