No posla uvijek ima u Sušiku, stoga se sastajemo u petak u 7 sati ujutro ispred Ž-a. U postavi nas je sedam: Milena, Vanja, Valerija, Tila, Vuk, Bili i ja, Zrinka koja je iz Šibenika u Zagreb trebala doputovati dan ranije javlja kako se autobus ”nije pojavija”, kasnijim uvidom u vozni red počinjemo sumnjati da je ”linost” bila u pitanju.
Brzim pregledom opreme saznajemo da u crtaćem priboru nemamo adekvatni papir, planiramo posjet narodnim novinama no ubrzo dolazi Tila s ključevima od oružarstva i problem je riješen. Milena je izrazila želju da bude šofer na ovom terenu, pa se Vuk na suvozačkom mjestu bavi navigacijom i prebacivanjem pjesama koje preskaču na jedinom CD-u kojeg posjedujemo. Upozoreni smo da stajanja neće biti do odredišta, kava je iz termosice a garnitura šalica iz Jugoslavije.
Na ulazu u ponor oblačimo opremu, isprobavamo razne domaće delicije i u trenucima predaha od žvakanja raspravljamo o slatko kiselom i kiselo slatkom. Plan je nastaviti gdje smo zadnje stali, ženska ekipa odlazi u Sesvetski Odvojak, muška u kanal Jebo Finsku a Bili ispred ulaza na bebi dekici čuva stražu. Djevojke imaju problem s nalaženjem mjesta od kuda nastaviti raditi nacrt, zbunjuje ih nekakav sifon i možda još ponešto, nakon usglašavanja kreće se s crtanjem. Tila je već na samom ulazu smočila noge pa u nekom trenu odlučuje izaći van, hranu i vodu je ponijela sa sobom jer nitko o tome nije razmišljao. Kako je vrijeme odmicalo, praznina u želucu se povećavala a pričinjavanje Tilinog glasa i njenih koraka postajalo je sve učestalije. Vuk i ja nstavljamo gdje su on i Nicola stali, nakon prolazka kroz jezerca i koprcanja kroz blatnu tubu dolazimo u dvoranu od kuda trebamo nastaviti s crtanjem. Nakon kratkog hranjenja pregledavamo dvoranu i u jednom kanalu pronalazimo miša pa je i kanal nazvan ”mišjim kanalom”. Nakon što je dvorana nacrtana Vuk se žali na nedostatak topline u svojim šapama pa se dogovaramo da Mišji Kanal nacrtamo u narednom dolasku. U povratku smo još provjerili jedan prolaz kroz koji se Nicola prošli put nije uspio provući, problem mu je zadavala jedna falusoidna siga koja se smjestila na samoj sredini uskog prolaza. Nemajući strah od te impozantne figure, tijesno smo se protisnuli na drugu stranu. Nailazimo na fosilni dio, prepun raznih ukrasa i isušenih jezerca optočenih kristalićima. Kratko smo istražili nekoliko novih dvorana i zaključili da ma što nam drugi o nezaposlenosti pričali posla očito ima. Oko pola 5 izlazimo van gdje nas čeka druga ekipa koja je netom izašla. Jedemo, peremo opremu i razgovaramo o dojmovima i obavljenom poslu.
Dovoljno rano smo izašli van pa odlazimo na piće u Ogulin. U Zagreb dolazimo u planiranih 9 sati navečer, Milena je uz nekoliko manjih asistencija vratila kombi kakav smo i zatekli a ne kao neki vikend prije. S time da još nismo saznali ”kaje sa Sušikom?”. Povratak planiramo prvom prilikom.
Vanjin recept za kruh
- 1/2 kg svježeg sira
- 250 g zobenih pahuljica (onih malo mljevenih)
- 3 jajeta
- 1 cajna žlica soli
- 1 cajna žlica sode bikarbone
- 2-3 žlice maslinovog ulja (ja stavim još 1-2 žlice na kruh)
- + sjemenke koje god imaš doma (chia, sezam, lan, bundeva….) – stavi u smjesu i možeš posipati malo odozgo po kruhu
- sve promiješaj i stavi u kalup za kruh i peci 40-45 min na 180°C
Napisao/la:
